Probudila sam se pre mog Vampira i pogledala ga. Mirno je spavao sa tom lepom rukom prebacenom preko mene. Lagano sam se izvukla iz njegovog stiska sa namerom da odem da nam skuvam kafu pre nego sto on otvori te svoje lepe oci. Krenula sam ka kuhinji, ali mi je pogled privukla decija sobica i lagano sam usla unutra. Nasmesila sam se i spustila ruku na svoj stomak. "Vidite, maleni moji, prelepa je. Ovde cete vi spavati.", tiho sam saputala. Okrenula sam se i ugledala mog Vampira kako stoji go naslonjen na okvir vrata i posmatra me. Siroko sam mu se osmahnula. "Dobro jutro, mili moj.", tiho sam prosaputala.
Prisao mi je i stao ispred mene. Podigao je ruku i nezno me pomazio po obrazu. "Dobro jutro, devojcice moja lepa. Sta radis ovde?", upitao je nezno prelazeci rukom po mom vratu i krecuci se na dole.
"Krenula sam da nam skuvam kafu, pa sam usla na minut.", promucala sam, ruka mu je sada vec bila na mojoj dojci i nezno je zaligivala.
"Ostavila si me samog u krevetu. Dogovorili smo se da to vise ne radimo.", promuklo je rekao, spustio ruka na nju i grubo je stisnuo.
Tiho sam kriknula i privila se uz njega. "Jesi li mnogo ljut?", tiho sam upitala nezno mu ljubeci grudi.
"Jesam, moracu da te kaznim, sreco moja.", prosaptao je.
Podigla sam glavu i pogledala ga u oci. "Kako?", mazno sam zaprela.
Naglo me je podigao na sebe, obmotala sam ga nogama i zagrlila ga oko vrata. "Videces, sada idemo da pijemo kafu.", nezno je rekao.
Mrko sam ga pogledala. "Nisi me ni poljubio.", razmazeno sam rekla.
Slatko se nasmejao i ovlas me poljubio. Zapanjeno sam ga pogledala. Odmahnuo je glavom. "U kazni si, a ako te sad poljubim, nasrnucu na tebe kao lud.", tiho je rekamo.
Nacerila sam mu se, spustila usne na njegov i nezno ih zaligivala. Smesio mi se i uzvracao mi. "Vampiru, zaboga. Ne mogu ovakva na posao.", zacvilela sam.
Prasnuo je u smeh. "I neces, malena moja. Obucices se.", rekao je cerekajuci se.
"Ima li nesto sa cim bih mogla da zaobidjem kaznu?", umilavala sam se oko njegovog vrata dok nam je stavljao kafu.
Odmahnuo je. "Nema, zivote moj. Tako ces nauciti da me vise ne ostavljas samog.", promrmljao je nezno mi ljubeci vrat. Skuvao je kafu, spustio jednu po jednu na sto pa seo samnom u krilima.
"Nisi fer.", progundjala sam.
Isplezio mi se. "Nisam, sreco moja.", nacerio se.
NAsmejala sam se i promesala po njegovoj erekciji. Zastenajo je. "Hajde, lepotane, znam da i ti to zelis.", prosaputala sam
Zavukao je ruku izmedju nas, malo me pridigao pa me navukao na njega. "Vise od icega.", prodahtao je i pocela sam da se pomeram na njemu. Glasno smo cvileli i stenjali dok smo se bezumno ljubili. Pomerala sam se sve brze, sve glasnije smo stenjali. "Volim te.", promrmljala sam, glasno vrisula i svrsila. "Obozavam te.", zadahtao je, urliknuo i doziveo sopstveni vrhununac.
Lezala sam mu obamrla na grudima i tiho cvilela. "Polako, ljubavi, polako, malena moja.", saputao je i nezno prelazio sakom po mojim ledjima.
"Nikad te vise necu ostaviti samog.", tiho sam prosaputala.
Nezno me je poljubio u teme. "Znam da neces. Hajde da popijemo kafu, malena moja, pa idemo na posao.", nezno je rekao.
Popili smo kafu, obukli se i sa rukom u ruci krenuli ka dzipu. Nekih pola sata kasnije smo bili na parkingu staba. "Hajmo u kantinu, zelim da vidim bracu.", promrmljala sam i zatreptala ocima ka njemu.
Prasnuo je u smeh, privukao sebi i strastveno poljubio. "Idemo, malena moja.", nezno je rekao.
"Sestrice, ziva si.", Vanja je odusevljeno rekao kada smo usli unutra.
Nasmejala sam se. 2Zasto ne bih bila?"
"Zato sto svi znamo kakav je komandant.", zagraktao je Marko.
Prevrnula sam ocima. "Komandant je bas onakav kakav treba da bude. Uostalom, Aleksandar je bio kod nas i..."
"Lepo, Aleksandar je bio kod vas, a nas je Ivica vratio sa kapije.", zakretao je Ivan.
Zavriskla sam od smeha. "I Vukic je bio.", rekla sam namerno im dizuci pritisak.
"Vukic?", zacvileo je Nenad.
"Kod lepotice samo dobri ljudi imaju protekciju, momci.", Vukic je arogantno rekao iza nas. "Dobro jutro, lepotice.", nezno je rekao i poljubio me u teme.
"Dobro jutro, Vukicu. Momci Vukic se zajebava, pozvala sam ga juce da dodje jer je kao po obicaju napravio sranje.", progundjala sam i sela u Vampirova krila kada me je povukao.
"Kakvo sranje, Vukicu?", upitao je Jokic smejuci se.
Vukic ga je mrko pogledao. "Marija se naljutila na mene jer smo izasli na isto mesto kao ona i njeno drustvo.", progundjao je.
"Jel se odljutila?", Vampir je ozbiljno upitao.
Mucenicki je odmahnuo glavom. "Nece ni da saslusa sta imam da joj kazem.", promumlao je.
"To je zato, sto ti, Vukicu, nemas sta pametno da kazes.", zacerekao se Nikola.
"Nikola, nije bas tako, ima on i svetlih trenutaka. Samo retko.", dodao je Aleksandar na sta su svi prasnuli u smeh.
"Dajte, momci, uozbiljite se malo. Vukicu, nemoj da brines. Svraticemo Vampir i ja kod vas pa cu ja porazgovarati sa njom.", nezno sam rekla.
Nasmesio mi se. "Hvala, lepotice."
"Aleksandre, hajde sa mnom da ponesemo kafu za sve. Odmah se vrracam, mili moj.", nezno sam rekla.
Vampir je klimnuo i nezno me poljubio. "Idi, sreco moja.", nezno je rekao i jos neznije me poljubio.
"Sta je bilo sa Mirsadom?", ispalila sam ko iz topa kada mso se odmakli od ostatak momaka.
Pocrveneo je. "Poljubio sam je, mala. Samo sto je sve to mnogo komplikovano.", progundjao je.
Namrstila sam se. "Zasto?"
Uzdahnuo je. "Mala, posle svega, nakon svih onih ratova, nakon sto su pobegli u izbeglistvo, sta mislis, mala kako bi njeni roditelji reagovali da se ona vidja sa mnom?"
Slegnula sam ramenima. "Ja u tome ne vidim nikakav problem.", naivno sam rekla.
"Gledaj, mala, ne zaboravi da se medju njima i dan danas prica kako smo surovi, za komandanta..."
Klimnula sam. "To zna, Aleksandre. Kad ga je prvi put vide, Mirsada me je upitala sta trazim sa njim. Za nase jedinice se prica da su najsurovije, ali to nije istina.", mrko sam rekla.
Nasmesio se. "Naravno da nije, mala. Sva trojica komandanta su veoma casni ljudi i to i traze od svojih vojnika, ali shvati jednu stvar. Mi smo podeljeni na nas i njih. Druga vera, druga nacija, uz sve to ja sam jos i vojnik tih "surovih" jedinica.", tiho je rekao.
Uspaniceno sam ga pogledala. "Ne mislis valjda da napustis..."
Nasmejao se i odmahnuo glavom. "Ovo je jedino sto znam d aradim, mala. Druga stvar, veoma sam ponosan na svoj poziv i jedinicu kojoj pripadam. Cak i da napustim sve ovo, ja cu uek pripadati ovde. Od toga nema nista.", ponosno je rekao.
Odahnula sam. "Dobro je. Sta mislis dalje?"
Slegnuo je ramenima. "Za sada cemo sve drzati u tajnosti. Sta ce dalje biti, ko zna. Mozda i gresim, mozda njeni oditelji nisu zadrti, ali s obzirom odakle dolaze..."
Nasmejala sam se. "Moj tata je rekao da povedemo racuna, da oni nisu poput njega. On ih poznaje i kladim se da zna o cemu prica."
Klimnuo je. "Ja ih ne poznajem, pa znam da je u pravu.", progundjao je. "Svi su oni takvi, mala. Vera im je veoma vazna."
"Ma da, vaznija od srece i dece.", progundjala sam.
Nasmesio se. "Mozda su i u pravu, na neki nacin. Ne daj Boze nekog rata ponovo sa njima, opet bih uzeo pusku i otisao u njega, a to su njeni, mala."
Klimnula sam. "To da. Veoma je nezgodno. Meni su moji, moji, pa makr i najgori."
Nasmesio se i pomazio me po kosi. "Znam, mala. Tako su i njeni za nju, zar ne?"
Klimnula sam. "Jeste, ali rata vise nece biti, Aleksandre. To je goto..."
"Deset kafa.", promumlao je kuvaru pa me pogledao i izvio obrvu. "Gotovo, mala? Jesi li sigurna?"
Pocrvenela sam i odmahnula glavom. "Nije, znam da nije, ali to nema nikakve veze za ljubavi i vama dvoma. Uostalom, dok dodje na red taj rat, mozda cemo svi biti previse stari i do wc-a da odemo.", progundjala sam.
Nasmejao se. "Mozda, a mozda i ne, to se nikada ne zna. Nema veze, u stvari ne bi trebalo da ima veze, ali njeni siguran sam ne misle tako."
"Zelis li da porazgovaram sa njom o tome?"
Klimnuo je. "Ako ti nije tesko. Zanima me. Vidis, ja ne planiram da se dugo vodamo za rukice i ljubimo po coskovima. Nisam vise klinac, mala. Muskarac sam, vreme mi je i za zenidbu i decu.", tiho je rekao.
Nasmesila sam se. "Znam da nisi, Aleksandre. Porazgovaracu ja sa njom i videti sta je i kako. Makar sam sa njom oduvek i o svemu mogla.", nezno sam rekla.
Dan na poslu je prosao standardno. Odradili smo izvestaje, popili sa momcima kafu pa oko tri krenuli sa Vukicem kod njega. "Mila!", Marija je odusevljeno ciknula i zagrlila me.
"Gde si ti, draga? Kako si?", nezno sam je upitala.
Uzdahnula je. "Hocemo u sobu da porazgovaramo ti i ja na miru?"
Pogledala sam u Vampira. "Idi, malena moja. Popicu ja sa Vukicem pivo na terasi."
Podiga sam se na prste i nezno ga poljubila. "Najbolji si.", promrmljala sam i krenula za Marijom u sobu. Posedale smo na krevet i ja sam je pogledala. "Sta se desava?"
Pomalo mrko me je pogledala. "Zasto ga vadis?"
"O, to. Marija ja ga razumem i..."
"Razumes ga?", zabezeknuto je upitala. "Mila to nije normalno. On me je uhodio. Nema ni zrno poverenja u mene."
Pocrvenela sam do korena kose. "Znam, Marija, ali ja ga razumem. Ljubomoran je i..."
"Ljubomoran?", dreknula je.
Klimnula sam glavom. "Ljubomoran, Marija. Vidis ja tacno znam kakvo je to osecanje i..."
"Slusaj me, Mila. Normalno je da neko bude umereno ljubomoran kada je zaljubljen, ali nije normlno da nekoga pratis."
Jos jace sam pocrvenela. "Znam, Marija, ali sa vama je isao i onaj Ivan, a on je otvoreno pokazao zanimanje za tebe i..."
Nakostresila se. "Zar mislis da bih trudna otisla..."
"Jebote ne.", zagraktala sam. "Ni on to ne misli, Marija, samo pa... ovaj... jednostavno to je nesto sto ne moze da se kontrolise."
Prevrnula je ocima. "Ma da, sve se moze..."
"Ne moze.", tvrdoglavo sam ponovila. "Jednostavno, ne moze. Ali to ne znaci da on nema poverenja u tebe. Ja Vampiru verujem vise nego sebi, pa opet poludim od ljubomore.", progundjala sam.
"Daj, Mila, ne bi ga sigurno pratila.", progundjala je a onda zabezeknuto pogledala u moju purpurno crvenu facu. "Ili bi?"
Postidjeno sam klimnula glavom. "Mislim da bih.", promucala sam.
Uzdahnula je i sela do mene. "Ja ne mogu da zivim takvim zivotom, Mila. Ja imam svoje drustvo, svoj zivot. Imala sam ga i pre nego sto sam upoznala Dalibora. Ne planiram da se svega odreknem zbog njega."
Klimnula sam glavom. "Znam, razumem te. Porazgovaraj sa njim, Marija.", nezno sam rekla.
Prevrnula je ocima. "Pokusala sam, ali je on tvrdoglavo tvrdio da me nije prati. I da je Milos rezervisao sto i ne znajuci da sam ja tamo sa drustvom. Pravi me budalom."
Uzdahnula sam. "Znam, rekla sam mu to. Pokusaj ponovo, molim te. Vidis, on je dugo bio po ratistima i ovaj..."
Nasmejala se. "Sto izgovora ces naci samo da mu izvuces guzicu, jel da?"
Pocrvenela sam i klimnula glavom. "Hocu, Marija. On jeste na svoju ruku, ali je mnogo dobar momak. Vidis, dosta smo slicni, Marija, tako da ga savrseno razumem.", promumlala sam.
Uzdahnula je i klimnula glavom. "Dobro, porazgovaracu sa njim. Ali, pokusa li da me napravi ponovo budalom, letece kroz prozor.", progundjala je.
Prasnula sam u smeh. "Nece, Maarija.", rekla sam smejuci se.
"Nadam se, Mila.", tiho je rekla.
Neko je pokucao na vrata i ona su se otvorila. "Malena moja, trebalo bi da krenemo kuci. Ceo dan si na nogama i moras da odmaras.", Vampir je rekao.
Uzdahnula sam. "Zaboga, Vampiru. Sedela sam svo vreme u stabu, sedim ovde, ukocicu se od sedenja.", progundjala sam.
Pocrveno je, bacio pogled na Mariju pa me opet pogledao. "Malena,,,"
"Lepotice, Milos pokusava da ti kaze da idete kuci jer on ima potrebe.", Vukic se gusio od smeha.
Prevrnula sam ocima, ustala i dosa do mog Vampira. "Ti vodi racuna o svojim potrebama, Vukicu, da mi ne bi opet kukumakao. Potrebe mog muza ostavi na miru.", progundjala sam. "Idemo li mili moj?", umiljato sam ga upitala.
Klimnuo je glavom i podiga me na sebe. "Idemo, sreco moja.", promrmljao je i kada sam ga obuhvatila nogama poneo me ka vratima.
"Vukicu, nemoj da ti padne na pamet da je slazes, letece kroz prozor, tako je bar rekla.", progundjala sam.
Nasmejao se. "Necu, lepotice. Obecavam."
Slegnula sam ramenima. "Meni je sve jedno. Ti ces glumiti pticu, ne ja."
Prasnuo je u smeh. "Zar ti ne bi bilo zao, lepotice?", cerekao se.
Prevrnula sam ocima. "Samo nekom ludom, poput mene, bi bilo zao takve budale. Bez sale, Vukicu, nemoj da je lazes. Reci joj kako se osecas.", nezno sam rekla.
Klimnuo je glavom i nezno me poljubio u teme. "Hocu, lepotice. Hvala ti.", nezno je rekao.
Nasmesila sam mu se. "Jesi budala, ali sta cu, moram da ti pomognem. Ko bi te trpeo u stabu posle."
Nasmejao se. "Ti i ovaj tvoj muz."
Vampir je odmahnuo glavom. "Ona te je dovela u porodicu, ona neka te i trpi.", progundjao je.
Prasnula sam u smeh. "Duso moja, rekao si i u dobru i u zlu. Na terenu smo gde zlo stupa na snagu.", gusila sam se od smeha.
Obojica su prasnuli u smeh. "Lepo, Boga mi, lepotice.", rekao je Vukic grcajuci.
"Vidimo se, Vukicu. Budi dobar.", rekla sam.
"Vidimo se, mala.", promumlao je i Vampir i ja smo usli u lift.
"Sta ti je rekla Marija?" Ispricala sam mu razgovor sa Marijom. Klimuo je. "Vidis, malena moja, pre nego sto sam tebe upoznao, i ja sam mislio da takvi ljudi nisu normalni. Stvarno nikada nisam bio preterano ljubomoran niti posesivan. Sada, pa jebi ga, da mogu stvarno bih te sklonio od svih njih i da samo ja budem centar tvoje paznje."
Nasmesila sam se. "Znam, Vampiru. I ja to razumem, jer osecam isto. Predpostavljam da to nije ono sto vecina ljudi smatra normalnim, ali to je tako.. Ja protiv toga ne mogu. Zato sam i rekla Mariji da to ne moze da se kontrolise.", tiho sam rekla.
Klimnuo je. "Znam. Nadam se da gresim, ali ovo nece biti zadnja svadja oko toga. Marija ga voli, ali ima drugaciji temperament od njega."
Slegnula sam ramenima. "ako ga voli, prihvatice ga bas takvog kakav jeste. Znam da nije lako boriti se sa tim, pogotovu ako ne razumes takvo ponasanje, ali..."
Vec smo bili kod nase kuce. Uzeo me je za ruku i povukao unutra. "Mislim da je to njihov problem. Mi sad imamo jedan malo veci problem.", promrmljao je kada me je uveo u sobu i pogurao ka krevetu.
Legla sam i izvila obrvu. "A jel?"
Klimnuo je glavom. "Mhm. Porastao je jos u stabu i buni se, devojcice moja.", promrljao je i stavi moju ruku na svoj ud.
Nasmejala sam se, odgurnula ga na ledja pa se uspentrala na njega, Pocela sam da ga raspremam ne skidajuci pogled sa njega, "Sad cemo da smirimo mog donjeg lepotana.", pormrmljala sam i pocela da spustam poljubce po tom prelepom golom telu. Dosla sam do njegovog uda, uzela ga u usta i pocela zestoko da ga uvlacim i izvlacim iz usta. Glasno je jaukao, izvijao se ka meni i grubo mi mrsio kosu. U jednom trenutku sam ga snazno zazisala i on je uz krik svrsio duboko u mojim ustima. Povuka me za ruku, podvrnuo pod sebe i zestoko me poljubio. Na brzinu me je raspremio, pa poceo da se spusta usnama ka njoj. Nezno je presao jezikom preko nje pa snazno zazisao kliktoris. Kriknula sam, zgrcila se i svrsila. Odmah ga je ubacio u mene i poceo zestoko da se pomera i da mi produzava vrhunac do iznemoglosti. "Hajde, malena, jos jednom.", tiho mi je naredio, promesao kukovima, izvukao ga i grubo ga naio u mene. Uz glasan krik sam svrsila. Promuklo se nasmejao, ponovio pokret pa svrsio duboko u meni. Povukao me na bok i snazno zagrlio. "Volim te, lepotice moja.", tiho je rekao kada se malo smirio.
Uvukla sam se dublje u njegovo narucje. "I ja tebe, lepotane moj.", prosaputala sam.
Video je da sam siroko zevnula pa me jos vise privio uz sebe. "Spavaj, sreco moja. Tu sam ja.", nezno je rekao.
Klimnula sam glavom, nezno poljubila te mocne grudi, zagnjurila glavu u njih i zaspala mirnim snom zasticena njegovim jakim i sigurnim rukama.
Prisao mi je i stao ispred mene. Podigao je ruku i nezno me pomazio po obrazu. "Dobro jutro, devojcice moja lepa. Sta radis ovde?", upitao je nezno prelazeci rukom po mom vratu i krecuci se na dole.
"Krenula sam da nam skuvam kafu, pa sam usla na minut.", promucala sam, ruka mu je sada vec bila na mojoj dojci i nezno je zaligivala.
"Ostavila si me samog u krevetu. Dogovorili smo se da to vise ne radimo.", promuklo je rekao, spustio ruka na nju i grubo je stisnuo.
Tiho sam kriknula i privila se uz njega. "Jesi li mnogo ljut?", tiho sam upitala nezno mu ljubeci grudi.
"Jesam, moracu da te kaznim, sreco moja.", prosaptao je.
Podigla sam glavu i pogledala ga u oci. "Kako?", mazno sam zaprela.
Naglo me je podigao na sebe, obmotala sam ga nogama i zagrlila ga oko vrata. "Videces, sada idemo da pijemo kafu.", nezno je rekao.
Mrko sam ga pogledala. "Nisi me ni poljubio.", razmazeno sam rekla.
Slatko se nasmejao i ovlas me poljubio. Zapanjeno sam ga pogledala. Odmahnuo je glavom. "U kazni si, a ako te sad poljubim, nasrnucu na tebe kao lud.", tiho je rekamo.
Nacerila sam mu se, spustila usne na njegov i nezno ih zaligivala. Smesio mi se i uzvracao mi. "Vampiru, zaboga. Ne mogu ovakva na posao.", zacvilela sam.
Prasnuo je u smeh. "I neces, malena moja. Obucices se.", rekao je cerekajuci se.
"Ima li nesto sa cim bih mogla da zaobidjem kaznu?", umilavala sam se oko njegovog vrata dok nam je stavljao kafu.
Odmahnuo je. "Nema, zivote moj. Tako ces nauciti da me vise ne ostavljas samog.", promrmljao je nezno mi ljubeci vrat. Skuvao je kafu, spustio jednu po jednu na sto pa seo samnom u krilima.
"Nisi fer.", progundjala sam.
Isplezio mi se. "Nisam, sreco moja.", nacerio se.
NAsmejala sam se i promesala po njegovoj erekciji. Zastenajo je. "Hajde, lepotane, znam da i ti to zelis.", prosaputala sam
Zavukao je ruku izmedju nas, malo me pridigao pa me navukao na njega. "Vise od icega.", prodahtao je i pocela sam da se pomeram na njemu. Glasno smo cvileli i stenjali dok smo se bezumno ljubili. Pomerala sam se sve brze, sve glasnije smo stenjali. "Volim te.", promrmljala sam, glasno vrisula i svrsila. "Obozavam te.", zadahtao je, urliknuo i doziveo sopstveni vrhununac.
Lezala sam mu obamrla na grudima i tiho cvilela. "Polako, ljubavi, polako, malena moja.", saputao je i nezno prelazio sakom po mojim ledjima.
"Nikad te vise necu ostaviti samog.", tiho sam prosaputala.
Nezno me je poljubio u teme. "Znam da neces. Hajde da popijemo kafu, malena moja, pa idemo na posao.", nezno je rekao.
Popili smo kafu, obukli se i sa rukom u ruci krenuli ka dzipu. Nekih pola sata kasnije smo bili na parkingu staba. "Hajmo u kantinu, zelim da vidim bracu.", promrmljala sam i zatreptala ocima ka njemu.
Prasnuo je u smeh, privukao sebi i strastveno poljubio. "Idemo, malena moja.", nezno je rekao.
"Sestrice, ziva si.", Vanja je odusevljeno rekao kada smo usli unutra.
Nasmejala sam se. 2Zasto ne bih bila?"
"Zato sto svi znamo kakav je komandant.", zagraktao je Marko.
Prevrnula sam ocima. "Komandant je bas onakav kakav treba da bude. Uostalom, Aleksandar je bio kod nas i..."
"Lepo, Aleksandar je bio kod vas, a nas je Ivica vratio sa kapije.", zakretao je Ivan.
Zavriskla sam od smeha. "I Vukic je bio.", rekla sam namerno im dizuci pritisak.
"Vukic?", zacvileo je Nenad.
"Kod lepotice samo dobri ljudi imaju protekciju, momci.", Vukic je arogantno rekao iza nas. "Dobro jutro, lepotice.", nezno je rekao i poljubio me u teme.
"Dobro jutro, Vukicu. Momci Vukic se zajebava, pozvala sam ga juce da dodje jer je kao po obicaju napravio sranje.", progundjala sam i sela u Vampirova krila kada me je povukao.
"Kakvo sranje, Vukicu?", upitao je Jokic smejuci se.
Vukic ga je mrko pogledao. "Marija se naljutila na mene jer smo izasli na isto mesto kao ona i njeno drustvo.", progundjao je.
"Jel se odljutila?", Vampir je ozbiljno upitao.
Mucenicki je odmahnuo glavom. "Nece ni da saslusa sta imam da joj kazem.", promumlao je.
"To je zato, sto ti, Vukicu, nemas sta pametno da kazes.", zacerekao se Nikola.
"Nikola, nije bas tako, ima on i svetlih trenutaka. Samo retko.", dodao je Aleksandar na sta su svi prasnuli u smeh.
"Dajte, momci, uozbiljite se malo. Vukicu, nemoj da brines. Svraticemo Vampir i ja kod vas pa cu ja porazgovarati sa njom.", nezno sam rekla.
Nasmesio mi se. "Hvala, lepotice."
"Aleksandre, hajde sa mnom da ponesemo kafu za sve. Odmah se vrracam, mili moj.", nezno sam rekla.
Vampir je klimnuo i nezno me poljubio. "Idi, sreco moja.", nezno je rekao i jos neznije me poljubio.
"Sta je bilo sa Mirsadom?", ispalila sam ko iz topa kada mso se odmakli od ostatak momaka.
Pocrveneo je. "Poljubio sam je, mala. Samo sto je sve to mnogo komplikovano.", progundjao je.
Namrstila sam se. "Zasto?"
Uzdahnuo je. "Mala, posle svega, nakon svih onih ratova, nakon sto su pobegli u izbeglistvo, sta mislis, mala kako bi njeni roditelji reagovali da se ona vidja sa mnom?"
Slegnula sam ramenima. "Ja u tome ne vidim nikakav problem.", naivno sam rekla.
"Gledaj, mala, ne zaboravi da se medju njima i dan danas prica kako smo surovi, za komandanta..."
Klimnula sam. "To zna, Aleksandre. Kad ga je prvi put vide, Mirsada me je upitala sta trazim sa njim. Za nase jedinice se prica da su najsurovije, ali to nije istina.", mrko sam rekla.
Nasmesio se. "Naravno da nije, mala. Sva trojica komandanta su veoma casni ljudi i to i traze od svojih vojnika, ali shvati jednu stvar. Mi smo podeljeni na nas i njih. Druga vera, druga nacija, uz sve to ja sam jos i vojnik tih "surovih" jedinica.", tiho je rekao.
Uspaniceno sam ga pogledala. "Ne mislis valjda da napustis..."
Nasmejao se i odmahnuo glavom. "Ovo je jedino sto znam d aradim, mala. Druga stvar, veoma sam ponosan na svoj poziv i jedinicu kojoj pripadam. Cak i da napustim sve ovo, ja cu uek pripadati ovde. Od toga nema nista.", ponosno je rekao.
Odahnula sam. "Dobro je. Sta mislis dalje?"
Slegnuo je ramenima. "Za sada cemo sve drzati u tajnosti. Sta ce dalje biti, ko zna. Mozda i gresim, mozda njeni oditelji nisu zadrti, ali s obzirom odakle dolaze..."
Nasmejala sam se. "Moj tata je rekao da povedemo racuna, da oni nisu poput njega. On ih poznaje i kladim se da zna o cemu prica."
Klimnuo je. "Ja ih ne poznajem, pa znam da je u pravu.", progundjao je. "Svi su oni takvi, mala. Vera im je veoma vazna."
"Ma da, vaznija od srece i dece.", progundjala sam.
Nasmesio se. "Mozda su i u pravu, na neki nacin. Ne daj Boze nekog rata ponovo sa njima, opet bih uzeo pusku i otisao u njega, a to su njeni, mala."
Klimnula sam. "To da. Veoma je nezgodno. Meni su moji, moji, pa makr i najgori."
Nasmesio se i pomazio me po kosi. "Znam, mala. Tako su i njeni za nju, zar ne?"
Klimnula sam. "Jeste, ali rata vise nece biti, Aleksandre. To je goto..."
"Deset kafa.", promumlao je kuvaru pa me pogledao i izvio obrvu. "Gotovo, mala? Jesi li sigurna?"
Pocrvenela sam i odmahnula glavom. "Nije, znam da nije, ali to nema nikakve veze za ljubavi i vama dvoma. Uostalom, dok dodje na red taj rat, mozda cemo svi biti previse stari i do wc-a da odemo.", progundjala sam.
Nasmejao se. "Mozda, a mozda i ne, to se nikada ne zna. Nema veze, u stvari ne bi trebalo da ima veze, ali njeni siguran sam ne misle tako."
"Zelis li da porazgovaram sa njom o tome?"
Klimnuo je. "Ako ti nije tesko. Zanima me. Vidis, ja ne planiram da se dugo vodamo za rukice i ljubimo po coskovima. Nisam vise klinac, mala. Muskarac sam, vreme mi je i za zenidbu i decu.", tiho je rekao.
Nasmesila sam se. "Znam da nisi, Aleksandre. Porazgovaracu ja sa njom i videti sta je i kako. Makar sam sa njom oduvek i o svemu mogla.", nezno sam rekla.
Dan na poslu je prosao standardno. Odradili smo izvestaje, popili sa momcima kafu pa oko tri krenuli sa Vukicem kod njega. "Mila!", Marija je odusevljeno ciknula i zagrlila me.
"Gde si ti, draga? Kako si?", nezno sam je upitala.
Uzdahnula je. "Hocemo u sobu da porazgovaramo ti i ja na miru?"
Pogledala sam u Vampira. "Idi, malena moja. Popicu ja sa Vukicem pivo na terasi."
Podiga sam se na prste i nezno ga poljubila. "Najbolji si.", promrmljala sam i krenula za Marijom u sobu. Posedale smo na krevet i ja sam je pogledala. "Sta se desava?"
Pomalo mrko me je pogledala. "Zasto ga vadis?"
"O, to. Marija ja ga razumem i..."
"Razumes ga?", zabezeknuto je upitala. "Mila to nije normalno. On me je uhodio. Nema ni zrno poverenja u mene."
Pocrvenela sam do korena kose. "Znam, Marija, ali ja ga razumem. Ljubomoran je i..."
"Ljubomoran?", dreknula je.
Klimnula sam glavom. "Ljubomoran, Marija. Vidis ja tacno znam kakvo je to osecanje i..."
"Slusaj me, Mila. Normalno je da neko bude umereno ljubomoran kada je zaljubljen, ali nije normlno da nekoga pratis."
Jos jace sam pocrvenela. "Znam, Marija, ali sa vama je isao i onaj Ivan, a on je otvoreno pokazao zanimanje za tebe i..."
Nakostresila se. "Zar mislis da bih trudna otisla..."
"Jebote ne.", zagraktala sam. "Ni on to ne misli, Marija, samo pa... ovaj... jednostavno to je nesto sto ne moze da se kontrolise."
Prevrnula je ocima. "Ma da, sve se moze..."
"Ne moze.", tvrdoglavo sam ponovila. "Jednostavno, ne moze. Ali to ne znaci da on nema poverenja u tebe. Ja Vampiru verujem vise nego sebi, pa opet poludim od ljubomore.", progundjala sam.
"Daj, Mila, ne bi ga sigurno pratila.", progundjala je a onda zabezeknuto pogledala u moju purpurno crvenu facu. "Ili bi?"
Postidjeno sam klimnula glavom. "Mislim da bih.", promucala sam.
Uzdahnula je i sela do mene. "Ja ne mogu da zivim takvim zivotom, Mila. Ja imam svoje drustvo, svoj zivot. Imala sam ga i pre nego sto sam upoznala Dalibora. Ne planiram da se svega odreknem zbog njega."
Klimnula sam glavom. "Znam, razumem te. Porazgovaraj sa njim, Marija.", nezno sam rekla.
Prevrnula je ocima. "Pokusala sam, ali je on tvrdoglavo tvrdio da me nije prati. I da je Milos rezervisao sto i ne znajuci da sam ja tamo sa drustvom. Pravi me budalom."
Uzdahnula sam. "Znam, rekla sam mu to. Pokusaj ponovo, molim te. Vidis, on je dugo bio po ratistima i ovaj..."
Nasmejala se. "Sto izgovora ces naci samo da mu izvuces guzicu, jel da?"
Pocrvenela sam i klimnula glavom. "Hocu, Marija. On jeste na svoju ruku, ali je mnogo dobar momak. Vidis, dosta smo slicni, Marija, tako da ga savrseno razumem.", promumlala sam.
Uzdahnula je i klimnula glavom. "Dobro, porazgovaracu sa njim. Ali, pokusa li da me napravi ponovo budalom, letece kroz prozor.", progundjala je.
Prasnula sam u smeh. "Nece, Maarija.", rekla sam smejuci se.
"Nadam se, Mila.", tiho je rekla.
Neko je pokucao na vrata i ona su se otvorila. "Malena moja, trebalo bi da krenemo kuci. Ceo dan si na nogama i moras da odmaras.", Vampir je rekao.
Uzdahnula sam. "Zaboga, Vampiru. Sedela sam svo vreme u stabu, sedim ovde, ukocicu se od sedenja.", progundjala sam.
Pocrveno je, bacio pogled na Mariju pa me opet pogledao. "Malena,,,"
"Lepotice, Milos pokusava da ti kaze da idete kuci jer on ima potrebe.", Vukic se gusio od smeha.
Prevrnula sam ocima, ustala i dosa do mog Vampira. "Ti vodi racuna o svojim potrebama, Vukicu, da mi ne bi opet kukumakao. Potrebe mog muza ostavi na miru.", progundjala sam. "Idemo li mili moj?", umiljato sam ga upitala.
Klimnuo je glavom i podiga me na sebe. "Idemo, sreco moja.", promrmljao je i kada sam ga obuhvatila nogama poneo me ka vratima.
"Vukicu, nemoj da ti padne na pamet da je slazes, letece kroz prozor, tako je bar rekla.", progundjala sam.
Nasmejao se. "Necu, lepotice. Obecavam."
Slegnula sam ramenima. "Meni je sve jedno. Ti ces glumiti pticu, ne ja."
Prasnuo je u smeh. "Zar ti ne bi bilo zao, lepotice?", cerekao se.
Prevrnula sam ocima. "Samo nekom ludom, poput mene, bi bilo zao takve budale. Bez sale, Vukicu, nemoj da je lazes. Reci joj kako se osecas.", nezno sam rekla.
Klimnuo je glavom i nezno me poljubio u teme. "Hocu, lepotice. Hvala ti.", nezno je rekao.
Nasmesila sam mu se. "Jesi budala, ali sta cu, moram da ti pomognem. Ko bi te trpeo u stabu posle."
Nasmejao se. "Ti i ovaj tvoj muz."
Vampir je odmahnuo glavom. "Ona te je dovela u porodicu, ona neka te i trpi.", progundjao je.
Prasnula sam u smeh. "Duso moja, rekao si i u dobru i u zlu. Na terenu smo gde zlo stupa na snagu.", gusila sam se od smeha.
Obojica su prasnuli u smeh. "Lepo, Boga mi, lepotice.", rekao je Vukic grcajuci.
"Vidimo se, Vukicu. Budi dobar.", rekla sam.
"Vidimo se, mala.", promumlao je i Vampir i ja smo usli u lift.
"Sta ti je rekla Marija?" Ispricala sam mu razgovor sa Marijom. Klimuo je. "Vidis, malena moja, pre nego sto sam tebe upoznao, i ja sam mislio da takvi ljudi nisu normalni. Stvarno nikada nisam bio preterano ljubomoran niti posesivan. Sada, pa jebi ga, da mogu stvarno bih te sklonio od svih njih i da samo ja budem centar tvoje paznje."
Nasmesila sam se. "Znam, Vampiru. I ja to razumem, jer osecam isto. Predpostavljam da to nije ono sto vecina ljudi smatra normalnim, ali to je tako.. Ja protiv toga ne mogu. Zato sam i rekla Mariji da to ne moze da se kontrolise.", tiho sam rekla.
Klimnuo je. "Znam. Nadam se da gresim, ali ovo nece biti zadnja svadja oko toga. Marija ga voli, ali ima drugaciji temperament od njega."
Slegnula sam ramenima. "ako ga voli, prihvatice ga bas takvog kakav jeste. Znam da nije lako boriti se sa tim, pogotovu ako ne razumes takvo ponasanje, ali..."
Vec smo bili kod nase kuce. Uzeo me je za ruku i povukao unutra. "Mislim da je to njihov problem. Mi sad imamo jedan malo veci problem.", promrmljao je kada me je uveo u sobu i pogurao ka krevetu.
Legla sam i izvila obrvu. "A jel?"
Klimnuo je glavom. "Mhm. Porastao je jos u stabu i buni se, devojcice moja.", promrljao je i stavi moju ruku na svoj ud.
Nasmejala sam se, odgurnula ga na ledja pa se uspentrala na njega, Pocela sam da ga raspremam ne skidajuci pogled sa njega, "Sad cemo da smirimo mog donjeg lepotana.", pormrmljala sam i pocela da spustam poljubce po tom prelepom golom telu. Dosla sam do njegovog uda, uzela ga u usta i pocela zestoko da ga uvlacim i izvlacim iz usta. Glasno je jaukao, izvijao se ka meni i grubo mi mrsio kosu. U jednom trenutku sam ga snazno zazisala i on je uz krik svrsio duboko u mojim ustima. Povuka me za ruku, podvrnuo pod sebe i zestoko me poljubio. Na brzinu me je raspremio, pa poceo da se spusta usnama ka njoj. Nezno je presao jezikom preko nje pa snazno zazisao kliktoris. Kriknula sam, zgrcila se i svrsila. Odmah ga je ubacio u mene i poceo zestoko da se pomera i da mi produzava vrhunac do iznemoglosti. "Hajde, malena, jos jednom.", tiho mi je naredio, promesao kukovima, izvukao ga i grubo ga naio u mene. Uz glasan krik sam svrsila. Promuklo se nasmejao, ponovio pokret pa svrsio duboko u meni. Povukao me na bok i snazno zagrlio. "Volim te, lepotice moja.", tiho je rekao kada se malo smirio.
Uvukla sam se dublje u njegovo narucje. "I ja tebe, lepotane moj.", prosaputala sam.
Video je da sam siroko zevnula pa me jos vise privio uz sebe. "Spavaj, sreco moja. Tu sam ja.", nezno je rekao.
Klimnula sam glavom, nezno poljubila te mocne grudi, zagnjurila glavu u njih i zaspala mirnim snom zasticena njegovim jakim i sigurnim rukama.