понедељак, 19. октобар 2015.

Ljubav i strah 121

   -"Oprostite,nisam zeleo da ista prekidam",rekao je Aleksej ocigledno se osecavsi neprijatno zbog situacije u kojoj se nasao.
   -"Jos jedan koji ne zna da kuca",promrmljao je Vampir ispod glasa,a onda mu se ljubazno nasmesio."Nema problema,komandante.Udjite,sedite.Hocete li viski?"
   Klimnuo je glavom."Prijao bi mi,komandante Milose.Odavno putujemo i zaista smo premoreni."
   -"Jel ti nije tesko da nam svom troma naspes po viski,sreco moja?",nezno je upitao.
   Nasmesila sam se."Naravno da nije,lepi moj.Hocete li i kafu,komandante?"
   Klimnuo je i nasmesio se."Moze."
   -"Idem ja onda do kantine da ponesem i kafu,duso.",rekla sam nezno.
   -"Idi,malena moja.",tiho je rekao,nezno me poljubio i pustio iz svojih krila.
   Izasla sam iz kancelarije i krenula ka kantini."Nekulturno govedo,ne zna ni da kuca.Em uzurpirao nasu kancelariju em ne zna ni da kuca",gundjala sam sama za sebe kada sam zacula cerek iza sebe.
   -"Sta li si tek meni iza ledja govorila,lepotice?",upitao je Vukic cerekajuci se.
   Mrko sam ga pogledala."Bolje da ne znas,Vukicu.Vidim ja da ce ovo biti dug rat.",progundjala sam.
   Prasnuo je u smeh."Svi su dugi,lepotice.Hajde da gledamo da ne okrenemo i jedine prijatelje koji su se usudili da nam na neki nacin pomognu protiv sebe,moze?",upitao je smejuci se.
   Pocrvenela sam."U pravu si,Vukicu.Samo,samo sam napeta i nervozna.Probudile su me bombe,zaboga covece",gundjala sam i marsirala ka kantini.
   -"Znam,lepotice.Nikome ovo nije prijatno,znamo da bijemo bitku koju smo unapred izgubili.",progundjao je.
   -"Zaprzicemo im opet corbu,kako znamo i umemo.Ne mogu se bas tako lako igrati sa nama.",ratoborno sam izjavila.
   Zaurlao je od smeha."Hocemo,lepotice,hocemo.Pa kako god nam bude.",rekao je smejuci se.
   -"Sta je smesno?",upitao je Nikola kada smo usli u kantinu.
   -"Lepotica je resila da zaprzimo corbu ovim svetskim mocnicima.",rekao je urlajuci od smeha dok su ga stranci zapanjeno gledali.
   -"Naravno da hocemo,mi ne odustajemo tako lako.Aleksandre,mozes li mi doneti tri kafe i tri viskija da nosim u kancelariju?",upitala sam i slatko mu se nasmesila.
   Nasmesio se,klimnuo glavom,poljubio me u teme i otisao po kafu."Jel se komandant Aleksej vec suocio sa komandantovom golom guzicom?",upitao je Vanja cerekajuci se.
   Nacerila sam se."Zamalo,Vanja,zamalo.",rekla sam smejuci se.
   Momci su zaurlali od smeha."Jadan komandant Aleksej,nadam se samo da zna da kuca.",rekao je Jokic.
   Odmahnula sam glavom."Ne zna,Jokicu.",rekla sam i sama se guseci od smeha.
   Jokic se nasmejao i odmahnuo glavom."Jadan komandant Aleksej."
   Aleksandar je doneo tri kafe i tri viskija."Ja cu ti ih odneti,mala."
   Nasmesila sam se."Hvala,braco.Hajdemo onda.Momci vidimo se kasnije.",rekla sam i sa Aleksandrom za petama krenula ka Vampirovoj kancelariji.
   -"Nesto nisi odusevljena novim komandantom Aleksejom?",upitao je Aleksandar cim smo se odmakli.
   Odmahnula sam glavom."Vise mi se svidjao besni Vukic spreman na sve,nego ovaj.Mozda samo zato sto je stranac,slozices se da bas nemamo mnogo razloga za poverenje prema strancima.",progundjala sam.
   Klimnuo je glavom."Slazem se,mala.Ovi su nam oduvek prijatelji i..."
   Frknula sam."Ja bih za tebe ili bilo kog od momaka bila spremna sa lavovima da se borim,a ne da kukavicki saljem pomoc da niko ne zna.",progundjala sam.
   Nezno me je pomazio po kosi."Znam,mala.Ali ni oni nisu dovoljno jaki da se suprotstave celom svetu,a danas niko nece da strada zbog drugoga.Dobro je i ovako.Bolje ista nego nista.",progundjao je.
   Usli smo u kancelariju i Vampiru su oci zasjale kada me ugledao."Dugo ti je trebalo,malena moja.",tiho je rekao.
   Ozareno sam mu se nasmesila."Srela sam Vukica na hodniku pa sam se malo zapricala sa momcima dok je Aleksandar doneo kafe i viski.",rekla sam  i uzela posluzavnik od Aleksandra."Hvala,braco.",slatko sam mu se nasmesila.
   Ponovo me poljubio u teme,okrenuo se
i otisao.Spustila sam posluzavnik sa soljama i casama na sto,dodala komandantu Alekseju solju sa kafom i viski,zatim Vampiru pa i svoju stavila ispred njega.Povukao me ka sebi kada sam krenula da sednem na stolicu do njegove i smestio me u svoja krila.Nasmesila sam mu se,opustila se u njegovim sigurnim rukama i zapalila cigaretu."Opet cigareta?Jos nisi doruckovala i...",poceo je da vergla.
   -"Napeta sam,Vampiru.Ne mogu da jedem.",tiho sam rekla pocrvenevsi.
   Nasmesio se i nezno me pomazio po obrazu."U redu,lepotice moja.Samo malo smanji sa cigaretama,vazi?",nezno je upitao.
   Klimnula sam glavom."Vazi,lepotane.",umiljato sam rekla.
   Samo sto sam to izgovorila ponovo se zacula razorna eksplozija,a za njom i sirena za vazdusnu opasnost.Osetila sam kako me Vampir cvrsce steze oko struka."Evo ih ponovo",progundjao je.
   Aleksej je klimnuo glavom."I to su negde blizu udarili."
   Vukic je uleteo u kancelariju."Milose,srusen je most na pet kilometara odavde.Ima povredjenih i mrtvih.Krecemo u pomoc."
   Vampir je klimnuo glavom i nezno me podigao sa sebe.Uhvatio me za ruku i za Vukicem i Aleksejem potrcali smo ka izlazu.Posedali smo u hamere i krenuli ka mostu.Bilo je jezivo,most je bio na jednom delu urusen,a sredina mu je bila potopljena u reci.Na obali je bilo nekoliko ranjenih i mrtvih od gelera bombe.Prisla sam detetu od nekih sest sedam godina koje je ranjeno lezalo,dok je njegova majka plakala kraj njega."Gospodjo,sada ce i hitna pomoc,nemojte da brinete bice on dobro",tiho sam govorila mazeci malisana po kosi.Pogledala je."Zasto nam to rade?Sta smo im mi skrivili?",upitala je kroz suze.Slegnula sam ramenima."Ne znam,gospodjo.Ne znam ni zasto sirene nisu ranije javile opasnost.Smirite se,evo hitne pomoci",nezno sam rekla kada sam ugledala kola.Ustala sam da se pomerim od majke i deteta i naletela na komandanta Alekseja."Jeste li dobro,gospodjo?",nezno je upitao.
   Odmakla sam se i klimnula."Jesam,komandante Alekseju.",nadmeno sam rekla i potrazila pogledom Vampira.
   -"Muz vam je tamo",rekao je i pokazao na Vampira koji je stajao na parcetu mosta i gledao u reku.
   Potrcala sam ga njemu i snazno ga zagrlila sa ledja.Okrenuo se lagano i povukao me u snazan zagrljaj."Nisam zeleo da ti smetam,tamo dok si stajala sa onom zenom i onim detetom.Nisam ni mogao da ti kazem istinu,zeni je potrebna bila uteha.",nepovezano je saputao.
   Podigla sam glavu i pogledala ga."Kakvu istinu,Vampiru?"
   -"Ono dete ce biti prva zrtva ovih bombi,sreco moja.Nece izdrzati,geler je preduboko usao.",rekao je sa knedlom u grlu.
   Duboko sam uzdahnula."Zasto sirene nisu oznacile opasnost na vreme?".ljutito sam upitala.
   Nezno me je pomazio po obrazu."Nisu ih videli,malena.Oni imaju "nevidljive",nevidljive za radare.Cim je udarila bomba sirene su se oglasile,na zalost prekasno.",rekao je sa dubokom tugom u glasu.
    Klimnula sam glavom i snazno ga zagrlila."Obozavam te,Vampiru",tiho sam rekla.
   Ovio je ruke oko mog struka i spustio glavu na moje teme."Obozavam i ja tebe,ti si meni jedino lepo na ovom svetu."
   Stajali smo tako na porusenom mostu zagrljeni,u svom svetu,nekom lepsem i boljem svetu od onog u kom smo ziveli."Khm,komandante Milose,sve je gotovo,mozemo da se vratimo u stab.",Aleksej je bio crven kao bulka.
   Vampir je podigao glavu i pogledao ga."U redu.Idite vi,docicemo brzo",tiho je rekao.
   Aleksej je klimnuo glavom i popakovali su se u auta ostavivsi nama jedan."Gde cemo?",tiho sam upitala.
   Odmahnuo je glavom."Bilo gde,samo da te imam samo za sebe.Da ti pokazem koliko te volim,koliko mi znacis."
   Nasmesila sam se i klimnula glavom."Onda idemo,ljubavi moja.",prosaputala sam.
   Podigao me je u narucje i poneo ka autu.Seo je samnom u krilima i pokrenuo ga.Svo vreme me je mazio po grudima i stomaku."Zao mi je sto nije nase maleno tu,ali na neki nacin je i bolje,umro bih od straha za vas dvoje.Za tebe,za nase maleno.Ovako znam da sta god da nas snadje,snacice samo nas dvoje,zajedno",saputao je grcevito me stezuci uza se.
   -"Nece nas nista snaci,izacicemo iz svega ovoga i imacemo nase maleno.Obecavam ti,Vampiru.",tiho sam saputala ljubeci mu grudi.
   Klimnuo je."Hocemo,ljubavi,hocemo.Ne moze drugacije da bude.Ne moze,zivote moj."
    Stao je pred prvi hotel i poveo me unutra.Recepcionar je bio preplasen i uznemiren."Dobar dan,gospodine.",promucao je.
   -"Treba nam soba.Bilo kakva,nije vazno.",Vampir je napeto rekao.
   Covek je klimnuo,dao nam kljuceve i pogledao nas."Za nasu vojsku,od mene besplatno.Uzivajte,gospodine.",rekao je ocigledno ponosan na svoju vojsku.
   Nasmesili smo mu se i poveo me ka stepenicama.Cim smo usli poceo je da skida sve sa mene."Zelim te,nenormalno,ali cu prvo da ti poljubim svaki delic tela,da osetim ukus te tvoje meke koze.",mrmljao je dok me je spustao na krevet.Strastveno me poljubio,pa lagano presao usnama preko brade,vrata do mojih grudi.Podigao je glavu,pogledao ih a onda snazno zasisao jednu dok je drugu grubo gnjecio rukom.Cvilela sam i izvijala se ka  njemu,zeleci ga u sebi,zeleci njegovo mocno telo na sebi.Spustio se usnama preko mog stomaka i pogledao je."Nedostajao mi je njen ukus,odavno je
nisam poljubio.",zacvileo je i zestoko se usnama obrusio na nju.Halapljivo je lizao,ljubio i sisao kliktoris,svakim pokretom me priblizavajuci blize vrhuncu.Ubacio je dva prsta,dva puta ih grubo nabio i naterao me da svrsim."Tako je,lutko moja jedina",zajecao je,pridigao se,stavio ga na moj ulaz i grubo ga gurnuo unutra.Legao je preko mene,obrusio se na moje usne i snazno se zabijao.Jaukala sam mu na usnama,uzivajuci u njegovim snaznim prodorima."Jel ti lepo,devojcice?",nezno je prosaputao na mojim usnama.Nisam imala snage i vazduha da odgovorim,samo sam klimnula glavom gledajici ga u oci.Nasmesio se i jos jace nasrnuo na mene."Volim te",jedva sam istisnula i samleo me je drugi orgazam bacajuci me u nesvest.Cula sam kad je rekao da me voli,osetila trzanje njegovog uda kada je svrsio,ali nisam imala snage
da otvorim oci.
   Kada sam dosla k' sebi i otvorila oci ugledala sam ga kako lezi i dalje preko mene i gleda me samodopadno se cereci."Jel se moja devojcica osvestila?",upitao je cerekajuci se.
   Siroko sam mu se osmehnula."Mhm,jedva",rekla sam i pocrvenela.
   Nasmejao se i slatko me poljubio."Moja lepa devojcice,da samo znas koliko te volim",tiho je rekao.
   Veselo sam se nasmejala."Znam,sreco moja.Isto koliko i ja tebe volim.Najvise na svetu",umiljato sam rekla.
   Nasmesio se i ponovo me poljubio kada se zacula ponovo strahovita eksplozija.Podigao je usne sa mojih,pogledao me i duboko uzdahnuo."Ovo postaje naporno,sad mi ni bombe ne daju da vodimo ljubav",progundjao je izvlaceci se iz mene.
   Prasnula sam u smeh."Zaboga,Vampiru.",rekla sam cerekajuci se.
   Mrgodno me je pogledao dok smo se oblacili."To je istina.Moramo u stab,a evo vidi",promrmljao je,uzeo mi ruku i stavio je na svoj ud.
   Nasmesila sam se i nezno ga stisnula.Zacvileo je i privukao me sebi."Smiri se,ljubavi.Strpi se.",prosaputala sam.
   Klimnuo je i pomilovao me po obrazu."Hajmo,malena moja.Necu moci da se obuzdam ako ostanemo jos malo.",prostenjao je i poveo me ka izlazu.Usli smo u auto i vrtoglavom brzinom dosli do staba."Gde ste vas dvoje do sada?",zaurlao je Nikola koga smo zatekli kako koraca levo-desno po kantoni dok se momcima na licima videlo olaksanje.
   -"Bili smo u hotelu",promucala sam crvena poput bulke.
   Nikola je pogledao prvo mene pa Vampira dok su se momci tiho cerekali."Bili ste u hotelu?",ponovio je zamnom kao da ne veruje svojim usima.
   Vampir se ponosno nacerio."Moja devojcica me je hitno trebala,Nikola",rekao je samodopadno se smejuci.
   Aleksej nas je sve posmatrao kao da ne veruje cemu prisustvuje."Trebao si joj?",zacvileo je Nikola a momci su vec urlali od smeha.
   -"Nikola sta te cudi,jebote.Pa meni je lepotica sama rekla da su joj bombe smesne.",rekao je Vukic guseci se od smeha.
   Nikola ga je pogledao."Smesne?"
   Vukic je zaklimao."Smesne.Kaze Miloseve ruke su razornije od bombi."
   Nikola me je pogledao pa odmahnuo glavom."Ludja si od njega",progundjao je.
   -"Zar vi niste u ratu?",upitao je zbunjeni Aleksej.
   Vampir je klimnuo glavom."Jesmo,komandante Alekseju.Samo morate da shvatite da ovo za nas nije nista neuobicajno samo je neprijatelj mocniji.",mrtav ozbiljan je rekao.
   Ponosno sam pogledala u mocnog muskarca kraj sebe.On je moj.Samo moj.Spustio je pogled na mene i sta god da je video u mojim ocima nateralo ga je da se siroko osmehne.Spustio je usne na moje i halapljivo me poljubio."Zaboga,komandante,pustaj mi sestricu.",zacvileo je Aleksandar.
   Prostenjala sam tiho kada je pokusao da podigne usne sa mojih i to ga je nateralo da se ponovo obrusi na njih."Ne moze da je pusti kada mu ona ne da,sama je rekla da mu nece dati da je pusti.",rekao je Vanja cerekajuci se.
   Sklonila sam usne od Vampirovih i pogledala ga.Nasmesio se i nezno palcem presao po mojoj slepoocnici."Boje olujnog neba",promrmljao je.
   -"Zaboga,nemoj vise,komandante.Pusti je malo da dise",rekao je Ivan cerekajuci se.
   Vampir ga je pogledao i privukao me uz svoje telo."Samo da znate cim se rat zavrsi vodim je u Afriku i niko ne sme ni prici tamo inace cete svi leteti lavovima",zarezao je cvrsto me drzeci uz sebe.
   -"Cuti,Ivane,izgleda da su mocnici udarili bombama u najnezgodnijem trenutku",Marko je vristao od smeha.
   -"U pravu si,Marko.Ko ce danas istrpeti komandanta.",dobacio je Nenad.
   -"Ne samo komandanta,vec i tu tvoju sestricu.I sami znate kakve je nezgodne naravi kada ih prekinu u nezgodnim trenutcima.",cerekao s Jokic.
   Krisom sam pogledala u Alekseja i videla kako me  odmerava.Pribila sam se jace uz Vampira i on je istog momenta osetio moju napetost.Spustio je glavu i namrsteno me pogledao."Sta je bilo,sreco moja?",tiho je upitao.
   Slegnula sam ramenima."Ne svidja mi se kako me Aleksej gleda.",prosaputala sam.
   Obavio je obe ruke oko mene i privukao me skroz uz sebe."Ja te cuvam.Tu sam,devojcice moja.",nezno je rekao cvrsto me stezuci.
   -"Jeste li jeli vas dvoje sta?",zabrundao je Vukic.
   Vampir je pocrveneo."Jebote,opet sam zaboravio.Vanja donesi joj da jede nesto.Od jutros nista nije jela a proslo je jedan."
   Vanja se zacerekao i otisao."Stvarno,komandante,moras malo vise da razmisljas gornjom glavom.",progundjao je Nikola.
   Jos jace je pocrveneo i jos jace me privio uz sebe."Oprosti,zivote moj.",prosaputao je.
   Ozareno sam se nasmesila."Nije vazno,Vampiru.Ne moram jesti,samo da sam uz tebe.",umiljato sam rekla sto je izazvalo salvu smeha kod momaka i Nikolino prevrtanje ocima.
   Uzvratio mi osmeh i nezno me poljubio."Pustaj mi sestru neka jede.",zabrundao je Vanja iza nas.
   Seo je na stolicu,povukao me u krila i lagano mi davao parcence po parcence mesa i hleba."Jesi li sita,duso moja?",nezno je upitao.
   Klimnula sam glavom."Jesam,Vampiru.",prostenjala sam,kad god bi me hranio pojela bih previse.
   Sedeli smo tu i cekali kada se nekih dva sata kasnije oglasila sirena za prestanak vazdusne opasnosti."Milose,vodi tu lepoticu kuci neka odmori.Mi cemo ostati ovde i pozvati vas za slucaj potrbe.",rekao je Vukic zabrinuto gledavsi u mene.
   -"Dobro sam,Vukicu.Ne treba mi odmor.",tiho sam rekla ali sam u stvarnosti bila premorena.
   -"Treba ti,devojcice moja.",rekao je i samnom u narucju ustao sa stolice."Zovite ako bude bilo sta novo,odmah stizemo."
   Svi su klimnuli glavama i mi smo otsli nasoj kuci.Vozio je brzo i stigli smo kuci za upola manje vremena nego inace."Nisam zeleo da nas vazdusna opasnost uhvati na ulici.Vise nije sigurno.",tiho je rekao kada me je spustio na krevet.Raspremio me je,raspremio sebe i legao preko mene."Odspavaj malo,lepotice moja.Ja sam tu.Cuvam te,sreco moja.",tiho je rekao.
   Nasmesila sam se,zaglila ga i nezno ga poljubila."Volim te,Vampiru.",prosaputala sam.
   Uzvratio mi je poljubac."I ja tebe,devojcice moja.",tiho je rekao,spustio glavu na moje grudi i zaspali smo.

Нема коментара:

Постави коментар