понедељак, 18. јануар 2016.

Ljubav i strah 167

   Lagano ga vadi iz mene, nezno mi navlaci gacice i carapice pa neprimetno zakopcava svoje pantalone. "Dobro vece, gospodo. Ja sam komandant Milos i... "
   Pandur se zacerekao. "Da, da, a ja sam car Dusan. Vase isprave. "
   Vampir me je privukao skroz uz sebe."Ostale su nam u autu,gospodine.",promrmljao je stezuci me uz sebe.
   Drugi pandur je klimnuo glavom."Aha,gospodine,gospodjice,uhapseni ste zbog narusavanja javnog reda i ne nosenje licnih isprava."
   Zabezeknuto sam ga gledala."Ne mozete da nas uhapsite",zacvilela sam.
   -"Mozemo,gospodjice..."
   -"Ja sam gospodja.",nadmeno sam rekla.
   -"Gospodine,saslusajte me.Nazvacu komandanta Vukica i Jokica.Oni ce vam potvrditi ko smo.Zena mi je trudna i ne zelim da se izlaze stresu.",mirno je verglao dok me je snazno stezao uza se.
   Pandur je klimnuo."Nazvacete ih,ali iz stanice.Sada nemojte da pravite probleme,vec krenite sa nama",ostro je rekao.
   Vampir se nakostresio."Mislim da sam rekao..."
   -"Hajde,lepotane,idemo sa njima.Zvacemo Vukica i Jokica iz stanice.",umirujuce sam rekla.
   Klimnuo je,podigao me na sebe i nezno poljubio."Bice sve u redu,obecavam.",prosaputao je,a onda pogledao u pandure."Idemo."
   Nekih dvadeset minuta kasnije bili smo u policijskoj stanici."Nadam se samo da su oni poneli telefone,za razliku od nas",progundjao je i dao im njihove brojeve telefona.
   Strpali su nas u neku celiju."Ovde i nije tako lose",rekla sam cerekajuci se.
   Prasnuo je u smeh i povukao me da sednem u njegova krila."Ti si luda,sreco moja.Kako se osecas,ljubavi?",nezno je upitao.
   Nasmejala sam se."Dobro sam,sreco moja.Nemoj da brines.Sve dok sam sa tobom,meni je i ovde dobro.",umiljato sam rekla zavlaceci glavu u njegov vrat.
   Jedan od pandura koji su nas uhapsili je dosao do nase celije."Gospodine,ni jedan telefon nije dostupan.Ostacete ovde sve dok ne dobijemo nekoga od njih.",mrgodno je rekao."Mozete pozvati i nekog drugog,ne znam koga imate."
   Pogledala sam u Vampira."Da pozovemo mog tatu?",upitala sam i nacerila se.
   -"Mislim da mu ne bi bilo drago kada sazna zasto su mu cerka i zet uhapseni.",Vampir se cerekao.
   Nasmejala sam se."I ja mislim,lepotane.Nista,ostacemo ovde dok oni mamlazi ne ukljuce svoje telefone.",rekla sam guseci se od smeha.
   Pandur me je gledao kao da sam sisla sa uma."Izvinite,ali ja u ovome ne vidim nista smesno.",progundjao je.
   Zaklimala sam glavom."Jeste,smesno je.Nece biti ni malo smesno,bar ne meni ,kada moja braca dodju da nas izvade."
   Vampir je zacvileo."Gotovi smo,sta mislis da ipak nazovemo Igora?",mucenicki je verglao.
   Zestoko sam odmahnula glavom."Cekacemo Vukica i Jokica.Gospodine,mozete li pokusati da dobijete jos jedan broj?",ljubazno sam upitala i zatreptala ocima.
   Nasmesio se,pogledao oko sebe i dodao mi svoj telefon."Izvolite i pokusajte,gospodjice."
   -"Hvala",promrmljala sam i okrenula Ivanov broj telefona.Hvala Bogu zvonio je."Halo?"
   -"Ivane,gde si?"
   -"Na trgu, sestrice, gde ste vi? I ciji ti je ovo broj zaboga?",zabrundao je. 
   -"Ovaj, pa, braco mi smo uhapseni.", mucenicki sam rekla. 
   Prasnuo je u smeh. "Znao sam da ce to kad tad da se desi. U kojoj ste stanici, stizemo odmah posle vatrometa. Vi ste svoj imali, red je da i mi vidimo nas.",rekao je guseci se od smeha. 
   -"U glavnoj, Ivane.", promucala sam. 
   -"Ne brini nista, sestrice. Docicemo da vas vadimo iz zatvora.", nije prestajao da se smeje. 
   -"Postoji li ikakva mogućnost da prestanes da se cerekas i da dodjes sam?",zarezala sam. 
   -"Zao mi je, sestrice, ali ne postoji."
   -"Dobro, samo dodjite. I idite do naseg dzipa po dokumenta.", promrmljala sam. 
   -"Vidimo se, sestrice." 
   Spistila sam slusalicu i vratila policajcu telefon. "Hvala, docice odmah posle vatrometa.", progundjala sam. 
   Vampir me je zabrinuto pogledao. "To je za sat vremena, a ti jos nista nisi jela.", prosaputao je sa krivicom u glasu. 
   Nasmesila sam se i snazno ga zagrlila. "Bicu dobro, nemoj da brines.", nezno sam rekla. 
   -"Gospodine, ako zelite donecu nesto gospodji da jede.", policajac je stidljivo rekao. 
   Vampir ga je zahvalno pogledao. "Ako vam nije tesko i problem. Znate, trudna je.",tiho je rekao. 
   Pandur je klimnuo glavom. "Nema problema. Ja bih vas pustio jos tamo, ali moj kolega je naopake naravi.", progundjao je i otisao. 
   Nezno sam pogledala u Vampira. "Hej, lepotane. Kladim se da niko nema zanimljiviju Novu godinu od nas.", rekla sam i nacerila se. 
   Jako me je stegao uza se i povukao na krevet. Spustio se, namestio me u svoja krila i privio uza svoje grudi. "Ti si blesava, sreco moja. Vidi gde smo zavrsili zbog moje proklete ljubomore.", progundjao je. 
   Nasmejala sam se. "Nije samo zbog tvoje,sreco moja.", tiho sam rekla. 
   Nasmesio se. "Znam, osetio sam. Devojcice moja, moras da shvatis da nemas potrebe za ljubomorom. Volim te, malena moja.", tiho je saputao. 
   -"Znam, i ja tebe volim, lepotane. Volim te najvise na svetu. To je jace od mene, ti si tako lep, nezan, strastven, savrsen, lepi moj. Svaka bi te zelela kraj sebe.", nezno sam rekla. 
   Gorko se nasmejao. "Zato sto sam savrsen, zato smo zavrsili ovde. Hteo sam da dokazem i tebi i sebi da si moja, da samo meni pripadas.", prosaputao je crven od sramote. 
   Nasmesila sam se. "I pripadam samo tebi, samo sam tvoja. Jeste da smo zavrsili ovde, ali bilo je prelepo.", rekla sam i nacerila se. 
   Nasmejao se i strastveno me poljubio. "Ako nista drugo, toplije je ovde nego na trgu.", cerekao se. 
   Bacila sam mu se oko vrata i snazno ga zagrlila smejuci se. "Bitno je da smo zajedno, sto se mene tice, ako ce nas svi ostaviti na miru, mozemo ostati jedno sedam dana ovde.", nasmejano sam rekla. 
   Lagano me je povukao za kosu,pogledao me najlepsim ocima na svetu i obrusio se na moje usne.Spustio me je nezno na krevet, legao preko mene i dodirivao me po telu. Napolju su se zaculi prasci petardi i buka. Podigao je usne sa mojih i pogledao me. "Srećna Nova godina, zivote moj.", prosaputao je.
   Nasmesila sam se. "I tebi, lepotane moj.", prosaputala sam i nosem presla preko njegovog i nasrnula na njegove usne. Zavukao je ruku izmedju nas i nezno prstima presao po njoj.Zacvilala sam i izvila se ka toj ruci.Potrgao mi je carapice,sklonio gacice u stranu i grubo je stisnuo."Tiho,devojcice moja.",promrmljao je kada sam zajecala.Klimnula sam glavom,zabila glavu u njegov vrat i cvrsto ga zagrlila.Otkopcao je pantalone,izvukao ga i grubo se nabio.Ujela sam ga za rame da sprecim krik.Povukao me je za kosu,pogledao me i stastveno poljubio.Poljubcima je gusio nase stenjanje dok sam ja izvijala kukove a on se sve jace nabijao.Potresao me je snazan orgazam i ja sam ga jako ujela za usnu.Tiho je zastenjao,duboko se nabio i svrsio.Pao je preko mene tesko disuci."Tacno sam izgubio pamet",promucao je.
   -"Volim kad izgubis pamet",istisnula sam.
   Nasmejao se."I ja volim sto ti gubis pamet u mojoj blizini.Volim te",nezno je rekao i polako ga izvukao iz mene.Skruseno je pogledao u moje tascepane carapice."Pocepao sam ih",promrmljao je.
   Prasnula sam u smeh i skinula ih."Resen problem",rekla sam smejuci se.
   Nasmejao se,dohvatio me u narucje i ljubio po celom licu."Moja i savrsena",mrmljao je.
   -"Samo tvoja,lepotane.",promrmljala sam uzvracajuci mu poljupce.
   -"Khm,komandante,stvarno bi morao da se malo obuzdas.",zacerekao se Ivan ispred celije.
   -"Mozda da ih ostavimo ovde pa se nauce obuzdavanju?",zakrecao je mrzovoljni Vukic.
   Prasnula sam u smeh."To ti nije losa ideja,jedno sedam dana,Vukicu",rekla sam smejuci se.
   -"Ti si prolupala nacisto,lepotice",zakrestao je.
   Zaklimala sam glavom."Jesam,za mojim Vampirom",rekla sam i zagrlila mog voljenog.
   -"Sestrice,imate li vi nameru da izlazite odatle?",zabrundao je Vanja smejuci se.
   Zaklimala sam glavom."Cim neko otkljuca vrata.",zarezala sam.
   Sva sedmorica su zaurala od smeha."Vrata su otkljucana i otvorena,sestrice",Aleksandar se gusio od smeha.
   Pogledala sam u vrata i pocrvenela do korena kose."Nisam videla",promrmljala sam i Vampir je ustao samnom u narucju.
   -"Sestrice,gde su ti carapice?",Nenad je upitao i nacerio se.
   -"Eno ih tamo,na krevetu",odgovorio je Marko urlajuci od smeha.
   Jadan Jokic se smejao i odmahivao glavom."A zbog toga su i pohapseni",zagrcnuo se.
   Zabila sam glavu u Vampirov vrat i on je uvukao ruku u moju kosu."Ostavite mi zenicu na miru.",ponosno se cerekao.
   -"Gospodine komandante,nadam se da se vise necemo sresti u ovakvoj situaciji.",progundjao je pandur nezgodne naravi.
   -"Uzalud se nadate,gospodine.Milos je zaboravio kako da se iskontrolise na javnom mestu u prisustvu svoje zene",progundjao je Vukic.
   Podigla sam glavu i zarezala."Koji ti je,Vukicu?"
   -"Izgleda da on nije radio odavno ono sto ste vas dvoje malopre.",rekao je Ivan umiruci od smeha.
   -"Ti znas sta smo mi radili",promumlala sam.
   -"On ne zna,sestrice,ali gospodin policjac zna.",Vanja nije mogao da dodje sebi od smeha.
   Marko je odmahnuo."Znamo i mi,Vanja.Sta mislis zasto su joj carapice ostale na krevetu u celiji?"
   -"Gospode Boze,oni su oboje ludi.",progundjao je pandur.
   Mrko sam ga pogledala."Moj muz..."
   -"Krenimo pre nego sto lepotica razveze pricu o tome kako je njen muz zdrav muskarac.",javio se Vukic.
   -"Idemo negde da moja devojcica jede.",Vampir se zabrinuto javio.
   Sva sedmorica su zaklimala glavama i krenuli smo.Potrpali smo se u dzipove i uputili se ka prvom restoranu.Vukic je bio kod nas u autu.Okrenula sam se i pogledala ga."Sta se desilo,Vukicu?"
   Slegnuo je ramenima."Nemam pojma,lepotice.Onaj mali oblece oko Marije,ne poklanja mu paznju,ali je hladna prema meni.Zaista ne znam sta vise da mislim.",promrmljao je.
   Uzdahnula sam."Jesi li iskreno pokusao da porazgovaras sa njom?"
   Slegnuo je ponovo ramenima."Ne znam sta da joj kazem,lepotice.",progundjao je.
   Zabezeknuto sam ga pogledala."Ne znas sta da joj kazes?",zapanjeno sam upitala.
   Odmahnuo je glavom."Ne znam,priznao sam joj svoja osecanja,a ona non stop trabunja o nekakvom pravom ja."
   Prasnula sam u smeh."Ne trabunja,Vukicu.Lepo sam ti ko coveku rekla,budi ono sto jesi i ako te prihvati takvog super,ako ne i nije za tebe.Ocigledno da je provalila da se na neki nacin foliras ili suzdrzavas,a ona to nece,Vukicu.",nezno sam rekla.
   Pocrveneo je do korena kose."Neke stvari jednostavno ne mogu da joj kazem,lepotice.Ne znam kako."
   -"Koje stvari?",lukavo sam upitala.
   Jos jace je pocrveneo."Mislim da to nije za svacije usi.",promrmljao je.
   -"Vukicu,moja devojcica samo pokusava da ti pomogne,zaboga covece",Vampir je iznervirano rekao.
   -"Znam,Milose,ali..."
   -"Nema "ali" ,Vukicu.Govori."
   -"Ja sam dom.",promrmljao je.
   Zbunjeno sam ga pogledala."Sta ti je to?"
   Postao je grimizno crven."Lepotice,ja...Neka ti Milos objasni.",progundjao je.
   Radoznalo sam pogledala u Vampira."Znaci da zeli da kontrolise sve u vezi."
   Izvila sam obrvu."Sve,bas sve?I..."
   Klimnuo je glavom."I to,ljubavi."
   -"Au,jebote.Nisi joj rekao,zar ne?"
   Odmahnuo je glavom."Nisam,lepotice."
   Klimnula sam."Mislim da je shvatila da nesto krijes,Vukicu.Najbolje bi bilo da joj kazes pa nek odluci da li joj to odgovara.",promrmljala sam.
   -"Ne znam kako."
   -"Lepo,Vukicu,recima.",zarezala sam
   Vampir je prasnuo u smeh."Nije to tako lako,lepotice moja."
   -"Zar bi mi to sakrio?"
   Odmahnuo je glavom."Nikada.Znas da ne bih,ali ti i ja smo drugo,malena moja."
   Izvila sam obrvu."Kako?"
   -"Lepo,sreco moja.Prepoznali smo se na prvi pogled,duso moja.",nezno je rekao.
   Utom smo stigli u restoran.Bio je pun,ali su ipak nasli dva spojena stola za nas.Sela sam u Vampirova krila,a Vukic nam je narucio veceru i vino."Sta radi dom u krevetu?",radoznalo sam prosaputala Vampiru na uvo.
   -"Svasta,malena moja.Zavisi dokle je zena spremna da ide.Od vezivanja do bicevanja.",promrmljao je.
   Rasirila sam oci."Bicevanja?"
   Klimnuo je."Neke zene to pali,ljubavi.Bol."
   -"A muskarce?"
   Klimnuo je."I njih."
   -"A tebe?"
   Namrstio se."Sta ti se vrzma po toj lepoj glavici?"
   -"Mozda bismo mogli..."
   -"Ne!",kategorcki je odbio iako sam osetila kako mu se ud trza.
   -"Ali..."
   -"Ne,malena.Ovo je prvo sto cu ti odbiti.Pre bih se ubio nego na tebe podigao ruku a tek ne bic.",verglao je.
   Spustila sam ruku na njegov obraz."Smiri se,lepotane.Samo sam predlozila.Ne zelim da...",pocela sam pa ucutala.
   Jos vise se namrstio."Ne zelis da sta?"
   Pocrvenela sam."Da ti postane dosadno samnom.",promrmljala sam.
   Zabezeknuto me pogledao."Jesi li ti luda?Jebote,volim te vise od sebe,dajes mi vise nego sto bi ijedna zena dala svom muskarcu.Nemoj to nikada vise da ti padne na pamet.Nikada.",zarezao je.
   Nasmesila sam mu se."Nikada,lepotane",prosaputala sam.
   Uzdahnuo je i pogledao me."Slusaj me,ljubavi.Ti si moje sve.Mozemo svasta da probamo,sve sto zelis,ali nikada nikada nemoj da mi trazis da podignem ruku ili bic na tebe.Ne mogu ljubavi.",tiho je prosaputao.
   Jako sam ga zagrlila."Znam da ne mozes,smiri se.Volim te,Vampiru.",prosaputala sam."Samo mi je palo na pamet nista vise.",nezno sam rekla
   Konobar je uskoro doneo hranu.Vampir me je hranio i posle svakog zalogaja me nezno ljubio."Golupcici,mozda je vreme da obratite paznju i na nas malo",zakrecao je Vanja.
   Prasnula sam u smeh."Zao mi je,momci.Umorna sam,u poslednje vreme se mnogo lako umaram.",progundjala sam.
   -"Kako i neces kad ga ovaj manijak nikako ne drzi u gadjama a stalno ste zajedno",zabrundao je Vukic.
   Uzdahnula sam."Ni ti ga ne bi drzao kada bi prvo razvezao taj jezik.",progundjala sam.
   -"O cemu je rec?",Ivan je radoznalo upitao.
   -"Ni o cemu,Ivane",Vukic se obrecnuo.
   -"Komandant Vukic je zagoreo.",zagraktao je Aleksandar guseci se od smeha.
   Jedva sam se suzdrzala da i sama ne prasnem u smeh."Zacepi Aleksandre",rekla sam grcajuci.
   -"Momci,mi idemo.Moja devojcica mora da odmara.Vec je dva sata,a jutros smo ranije ustali",Vampir je tiho rekao,ustao samnom u rukama i krenuli smo kuci.Svo vreme do kuce me je cvsto stezao u narucju.Dosli smo,a Had i Lucifer su nas docekali na pragu.Cim smo usli poneo me je na sprat,nezno spustio na krevet i lagano raspremio.Prelazio je prstima po mom telu dok me je gledao sa obozavanjem."Nikada nemoj da pomislis da ces mi dosaditi,nikada.Ti si moje sve,ljubavi",bolno je rekao.
   Skocila sam sa kreveta i obesila mu se oko vrata."Oprosti,molim te,oprosti",zacvilela sam.
   Odmahnuo je glavom."Nemam sta da oprostim,sreco moja.Znam da se bojis da me ne izgubis,kao sto se i ja bojim da ne izgubim tebe.Hajde da spavas,ljubavi.",tiho je promrmljao kada je video da zevam.
   -"Neces me ponovo ostaviti samu,zar ne?"
   Odmahnuo je."Necu,spavaj mirno,malena moja.",prosaputao je.
   Uvukla sam se u njegov siguran zagrljaj i zaspala mirnim snom.
   
   

Нема коментара:

Постави коментар