Otvorila sam oci i videla kako Vampir u mraku zabrinuto zuri u mene. "Sta je bilo mili moj?", tiho sam prosaputala.
Nezno me je hladnom rukom pomazio po obrazu. "Drhtis od zime, a ja ne mogu da te ugrejem, malena moja.", prosaputao je, a u ocima mu je bila teska briga. "Pogresio sam sto sam dozvolio ovo, ako mi se razbolis..."
Privukla sam se skroz uz njega i spustila usne na njegove. "Bicu dobro, mili moj. Nemoj da brines. Ide mi se u wc, hoces li me odvesti?", umiljato sam upitala.
Nasmesio se, ustao i podigao me u narucje pa me besumno izneo iz sobe. Odneo me je do poljskog wc-a, odgurnuo vrata i zapljusnuo nas je ogroman smrad. "Hoces li da piskis ili..."
Pocrvenela sam. "Da piskim.", prosaputala sam.
Klimnuo je, povukao me iza wc-a, pa me pogledao. "Piski ovde, malena moja.", nezno je rekao.
Pocrvenela sam. "Okreni se.", promrmljala sam.
Zaigrano me pogledao. "Stidis me se?"
"Vampiru, molim te, moram da piskim, a ne mogu ako me ti gledas.", zacvilela sam.
Nasmesio se i okrenuo. "Kad dodjemo kuci, to cemo prvo da ispravimo.", promrmljao je.
Namrstila sam se. "Sta to?",upitala sam dok sam navlacila trenerku.
Okrenuo se i pogledao me. "Moraces nauciti da se ne stidis od mene, hajde sad, sreco moja, idemo unutra.", promrmljao je i povukao me za ruku. Usli smo polako unutra, pa u sobu i privio me uz sebe kada smo legli na slamaricu. "Sva si hlada.", prosaputao je.
Nasmesila sam mu se i poljubila ga najsladje sto sam mogla. "Mislim da znam nacin na koji bi me ugrejao.", umiljato sam zaprela.
Tiho se nasmejao. "Moja prozdrvljivica je uznemirena, ali mora sacekati do sutra uvece. Posle necemo izlaziti iz kreveta dok ne nadoknadimo.", promrmljao je nezno me trljajuci po ledjima.
"Znas sta sam sinoc shvatila?", tiho sam ga upitala.
Odmahnuo je glavom. "Sta, ljubavi?"
"Da si ti najbolji muz na svetu.", promrmljala sam
Jako me je zagrlio. "Kao sto si ti najbolja zenica na svetu. Hajde, odspavaj malo, sutra nas ceka naporan dan.", tiho je rekao.
Skupila sam se u njegovom sigurnom zagrljaju i sklopila oci. Zaspala sam odmah. Osecam nezne poljupce po licu i otvaram oci. "Dobro jutro, malena moja.", tiho kaze i nezno mi se smesi.
Ozareno sam mu se osmehnula. "Dobro jutro, lepotane.", umiljato sam zaprela.
Spustio je usnice na moje i zahtevno me poljubio. "Hajde, mila moja, Mirsada i njen muz su vec ustali. Kad si rekla momcima da dodju?", prosaputao je.
"U pola dva. Pozvacemo je u neku setnju, nesto..."
Zabrinuto je odmahnuo glavom. "Ovde ne moze sama zena bez muza, to je neizvodljivo.", promrmljao je.
"Sta cemo onda?", zacvilela sam.
Slegnuo je ramenima. "Pojma nemam. Smislicemo nesto. Hajde, dizi guzu.", nezno je rekao i povukao me za sobom.
Na trenutak mi se zamantalo u glavi i on me je zabrinuto pogledao. "Ne brini, Vampiru, dobro sam. Usput, kako ti je ime?", posramljeno sam upitala.
Slatko se zacerekao. "Zaboravila si ime svoga muza?", zacikavao me je.
Jos jace sam pocrvenela. "Jebala ih imena, jedva sam i Mirsadino upamtila.", progundjla sam.
Poljubio me je tako da mi se zavrtelo u glavi. "Abaz, sreco moja.", tiho je rekao.
"Valjda cu zapamtiti.", progundjala sam.
Nezno me pomazio po obrazu. "Zovi me muzu.", cerekao se.
"Kako ti kazes, muzu.", odglumila sam pokornost.
Smejao se kao lud. "Idemo.", promrmljao je i povukao me iz sobe.
"Dobro jutro.", promrmljala sam Dzemilu koji je sedeo.
"Dobro jutro.", rekao je i klimnuo Vampiru. "Sad ce Mirsada spremiti dorucak."
"Mogu li da idem da joj pomognem?", tiho sam upitala.
Klimnuo je, pogledala sam u Vampira i on me je nezno pomazio po obrazu. "Idi."
Usla sam u malu i memljivu kuhinju i pogledala u Mirsadu. "Treba li ti pomoc?", prosaputala sam.
Odmahnula je glavom. "Nema potrebe, ionako si nocas zbog mene spavala u ovoj ledari. Kako se osecas?", zabrinuto me je upitala.
Siroko sam joj se osmehnula iako sam se osecala kao da me je pregazio brzi voz. "Odlicno sam, Maki. Maki, ima li on ikakvih obaveza danas? Odlazi li od kuce?", tiho sam upitala.
Klimnula je glavom. "Radi u Tirani, za nekih sat vremena trebalo bi da krene.", prosaputala je.
"Odlicno. Momci ce u pola dva biti ovde. Ne ostavlja nikoga sa tobom, zar ne?"
Odmahnula je. "Juce nije, mada mu je brat, onaj sto je sinoc bio ovde sa zenom, zivi dve kuce odavde.", promrmljala je,
Klimnula sam. "Ne brini, momci ce dzipovima doci i idemo pravo na aerodrom.", prosaputala sam na sta je ona klimnula glavom. Iznele smo dorucak i tanjire na sto pa sele.
"Zeno, ja na zalost moram na posao. Nadam se da ces ispratiti nase goste kako se pristoji."
Mirsada je smerno klimnula glčavom, mada sam po izrazu njenog lica videla da bi mu najradije zviznula samarcinu. "Naravno, muzu.", promrmljala je.
Zadovoljno je klimnuo. "U redu. Zao mi je, Abaze, ali i sam znas kakva je situacija."
Vampir je klimnuo. "Znam, nemojte nista da brinete."
Doruckovali smo, Dzemil je jos malo posedeo sa nama, pa se oprostio od nas, pozeleo nam sretan put i otisao. Odahnula sam cim je izasao i uvalila se u Vampirova krila. Nasmejao se i slatko me poljubio. "Milose, mozda nije vredno da rizikujete zbog mene. Ja, pa..."
Vampir je odmahnuo glavom. "Aleksandar te voli, Mirsada. On nije samo jedan od mojih vojnika, on je i moj prijatelj. Spakuj najosnovnije. Ne smemo da dozvolimo da iko posumnja pre nego sto budemo na aerodromu. Pasos je kod tebe?"
Klimnula je glavom. "Jeste. Nisam ovde kao zarobljenik, Milose. Ovo je sasvim normalno za nase zene.", promrmljala je.
Klimnuo je. "U redu. Kako se osecas, malena moja?", nezno je upitao.
"Dobro sam, Vampiru, samo sam malo umorna. Ne moze se reci da je ona prokleta slamarica udobna. Niti spavanje u svoj ovoj odeci.", namrgodjeno sam progundjala.
Mirsada se nasmejala. "Jos ti ispod svega toga imas i trenerku."
Mucenicki sam klimnula glavom. "Jedva cekam da udjem u dzip i skinem ovo sa sebe. Nemoj da se ljutis, Maki, ali..."
Nasmejano je odmahnula glavom. "Ne ljutim se, stvarno je katastrofa. U stvari, ja odavde i nemam sta da ponesem, sve je ovakvo, nije mi bilo dozvoljeno nista od kuce da ponesem."
"Jos bolje. Ne brini nista, za prvo vreme imam ja da ti dam sve ono sto mi je malo. Sto znaci skoro sve sem trenerki.", progundjala sam.
Vampir se slatko nasmejao. "Ne gundjaj, malena moja, Jos si lepsa nego pre.", zaljubljeno je zatreptao.
Poljubila sam ga. "Mhm, i deblja.", tiho sam rekla.
Odmahnuo je glavom. "Samo lepsa.", prosaputao je.
Sedeli smo i pricali, vreme je sporo prolazilo. Bar meni, bila sam nestrpljiva da krenemo i da se nadjem u sigurnosti svoje kuce. Neki nemir mi nije dao mirea, i ne znam zasto, ali imala sam osecaj da nece sve teci tako glatko kako smo zamislili. Tacno u pola dva zacula se skripa kocnica ispred kuce. Na brzinu smo izasli i uleteli u dzipove. "Kreci.", Vampir je zarezao na Vukica i ovaj je dao gas.
"Kako si, lepotice?", Vukic me je zabrinuto pogledao u ogledalo.
"Dobro je, Vukicu, pusti se moje zene, vec vozi na aerodrom pravo."
Pogledala sam iza nas i videla da nas momci prate u stopu. Zavalila sam se na sediste i uzdahnula sam. "Samo da se docepam aviona i koliko toliko odspavam.", progundjala sam Mirsadi koja je sedela kraj mene.
"Zasto nisi spavala?"
Pocrvenela sam do korena kose. Nije mi smetala toliko ni slamarica, ni zima, pa cak ni tolika odeca na meni. Iskreno, komentari momaka mi nisu izlazili iz glave i vecinu noci sam uplaseno zverala oko sebe. Znala sam da ni Vampir nije najbolje spavao, osecala sam po njegovom cvrstom stisku i napetom telu. "Bilo mi je zima.", promrmljala sam.
Izvila je obrvu. "Samo to?"
Jos jace sam pocrvenela. "Slamarica je neudobna, a i nisam navikla da spavam obucena.", zacvilela sam.
Videla sam kako se Vukic namrstio. "Ni krevet u kampu nije bolji, a da ne pricamo o vrecama za spavanje u poplavama. Ti nisi razazena, lepotice.", Vukic je zagundjao.
Mislila sam da cu planuti od sramote. "Trudna sam, Vukicu.", zarezala sam.
Klimnuo je. "To mi nije palo na pamet.", promrmljao je.
Frknula sam. "Ne cudi me.", podsmesljivo sam rekla.
Manje od sata kasnije bili smo na aerodromu. Vukic je predao nase pasose, ali nas je carinica zaustavila pre ulaska na terminal. Nesto je zustro pricala Vukicu, dok se ovom na licu nije moglo videti o cemu pricaju. Na kraju je klimnuo glavom, ljubazno joj se osmehnuo i ocima nam pokazao da napustimo zgradu aerodroma. "Sta je problem?", zabrundao je Vanja.
Vukic nas je sve obuhvatio pogledom. "U corsokaku smo. Ona je maloletna i po njihovom zakonu ne moze van zemlje bez potpisa staratelja, u ovom slucaju muza.", progundjao je.
"Do kurca. Sta cemo sad?", Jokic je upitao.
Vukic je slegnuo ramenima. "Isto, ako ne i gore cemo proci na granici.", promrmljao je.
"Mozemo je nelegalno preci.", zakreketala sam na sta su me svi zgranuto pogledali.
"Kako to mislis da odradimo, ljubavi moja?", Vampir me je zabezeknuto upitao.
Slegnula sam ramenima. "Kao i ostali sto su prelazili granicu ilegalo. Nece biti lako, ali..."
"Da li si ti normalna, Mila? Ne dolazi u obzir, to je veoma opasno.", Jokic je zarezao.
"Isto kao i nas ostanak ovde, Jokicu. Ako krenemo preko planine, do mraka cemo biti na nasoj strani."
Vanja je klimnuo glavom. "Hocemo, mala, ali ce nas Veliki i njegovi pobiti ko zeceve. Ti ni ne gledaju, oni pucaju.", zaskicao je.
Prevrnula sam ocima i dohvatila svoj telefon. "Molim?", Nikola je zabrundao.
"Bato, u velikoj smo nevolji. Nema sanse da prevedemo Mirsadu legalno preko granice. Da ne suzim, treba mi broj Velikog.", progundjala sam.
"Necete valjda ilegalno preko granice?", zabezeknuto je upitao.
"Naravno da hocemo, ali Vanja kaze da ce nas Veliki i njegovi pobiti ko zeceve. Zato mi treba njegov broj.", progundjala sam.
"Zaboga, mala...", poceo je, ali je ucutao kada sam zarezala. "Evo ti.", progundjao je i izdiktirao mi broj telefona.
Vampir me je pogledao kada sam spustila slusalicu. "Malena..."
Podigla sam ruku. "Sacekaj, mili moj, zaboravicu broj telefona.", nezno sam rekla, utipkala broj i pozvala.
"Molim?", zabrundao je Veliki.
"Ne dreci, Veliki. Sasvim dobro cujem.", zarezala sam.
"O, gospodjo, jesi li to ti?", iznenadjeno je upitao.
"Ja sam, Veliki. Veliki u frci smo.", zacvilela sam.
"Sta se dogadja?", iznenadjeno je upitao.
"U Albaniji smo, bolje reci u Tirani. I u ogromnim govnima. Drugaricu su mi ovde na silu udali, dosli smo po nju. E sad, posto je maloletna bez potpisa njenog muza nemamo sanse da je prevedemo legalno. Nocas cemo ilegalno preci granicu.", promrmljala sam.
"Sta cete da uradite? Ima li neko normalan tu sa tobom? I ne racunam Milosa, od kako je tebe upoznao, taj covek je prolupao. Jel tu Vukic?", zakrestao je.
Upalila sam zvucnik. "Tu je. Vukicu, javi se coveku, smatra te normalnim.", progundjala sam.
"Kazi, Veliki?", otegnuto je rekao.
"Da li ste svi poludeli? Ne mozete ilegalno u ovoj sitruaciji preko granice. Ako vas ta govna ne pohvataju, pripucace nasi.", zarezao je.
Vukic je uzdahnuo. "Drugog izbora nemamo.", progundjao je.
"I tebi je isprala mozak. U redu, slusajte me, krenite preko planine, pogasite telefone. Mi cemo vas cekati odmah sa nase strane i prebaciti u kamp. Milose?"
"Kazi, Veliki?"
"Najpametnije ti je, tu tvoju gospodju, koja je luda, ali i trudna ubaci na avion. I sam znas..."
"Sanjaj, Veliki. Vidimo se nocas u kampu.", tvrdoglavo sam progundjala.
"Tebe treba izmlatiti, gospodjo. Vidimo se onda, srecno.", promrmljao je i spustio slusalicu.
Vampir je nervozno presao rukom kroz kosu. "U redu, Vukicu, nadji taksi, vidi ko ce pristati da nas odveze do sela najblizeg granicnom delu. Nek nam je Bog u pomoci, ako nas uhvate.", promrmljao je.
Prisla sam mu i nezno mu dotakla ruku. "Zelis li da idem avionom?", tiho sam upitala, mada to nisam zelela, ali nisam zelela ni da brine.
Pogledao me i odmahnuo glavom. "Ne pustam te samu. Ides sa nama."
"Zaboga, Milose, tamo Nikola moze da je saceka i odvede kod njega i..."
Odmahnuo je. "Samnom je najsigurnija.", promrmljao je.
Ko po komandi svi do jednog su prevrnuli ocima. "Mislim da bi najvbolje bilo da me vratite..."
Sleksandar je zestoko odmahnuo glavom. "Ne vracamo te. Idemo do kraja, pa sta nam Bog da.", tvrdoglavo je rekao.
Marko je slozno klimnuo glavom. "Mnogo teze smo prosli, procicemo i ovo.", nadmeno je rekao.
Uskoro smo posedali u tri taksija i krenuli ka pogranicnom selu. Znala sam da je to najlaksi deo, najtezi tek dolazi, neopazeno se provuci pored vojnih patrola duz granice, preci 4 kilometara nicije zemlje i doci na sigurno kod Velikog. Vampir je sedeo do mene i svo vreme me cvrsto stezao za ruku. Bio je nervozan, napet, oecala sam po njegovom telu. Ni sama nisam bila bolje raspolozena. Iskrena da budem, bila sam preplasena. Neka tri sata, pred sumrak, dosli smo nadomak sela. Platili smo taksistima i sklonili se u sumu. Na planini je vec bilo ledeno. Sklupcala sam se uz Vampira koji je seo kraj jednog drveta. "Jesi li dobro?", tiho i zabrinuto me upitao.
Nasmesila sam mu se. "Jesam, al jedva cekam da se dokopamo kampa.", prosaputala sam.
Uzvratio mi je osmeh i nezno me poljubio. "Bice sve u redu, sreco moja. Nemoj da se bojis.", nezno je rekao.
"I treba da se boji. Trebala je da sedne na avion i pravac kuca.", zakrestao je Ivan.
Mrko sam ga pogledala. "Moja kuca je ovde, Ivane.", zarezala sam.
Zbunjeno me je pogledao. "Mala, milim da si prolupala.", zabrinuto je rekao.
Uprkos svemu prasnula sam u smeh. "Moja kuca je tamo gde je Vampir.", pojasnila sam mu.
Samo je odmahnuo rukom i sklonio se. Naslonila sam glavu na Vampirovo rame i sklopila oci samo na trenutak. "Malena, probudi se, moramo da krenemo.", Vampir me nezno drmusa.
Otvorila sam oci i sanjivo ga pogledala. "Gde idemo?", dezorjentisano sam upitala.
Nasmejao se. "U goste kod Velikog."
Nezno sam mu poljubila bradu. "Hajde, idemo onda.", promrmljala sam i ustala iz njegovih krila. Sunjali smo se suz granicne linije i pod Vampirovim i Vukicevim vodjstvom spretno izbegavali vojne patrole. Ubrzo smo se nasli na nicijoj zemlji i krenuli lagan spust izmedju drveca. Naredna cetiri kilometara jedino sto se culo bilo je nase disanje. Vec sam bila spremna da cvilim kada smo ugledali nase pogranicne kucice. Tu nas ceka Veliki sa svojom ekipom da nas preveze do kampa. Vampir me je gurnuo iza sebe kada smo bili veoma blizu kucica. "Ajde, Milose, koji ti je kurac, rekao sam da vas cekam.", zabrundao je Veliki iz sumarka.
Poskocila sam na trenutak a onda ga mrko pogledao. "Sta se sunjas tuda, budalo?", zarezala sam.
Siroko se nacerio. "I meni je drago sto te vidim, gospodjo.", ironicno je rekao.
Skruseno sam mu se osmehnula. "Izvini, komandante Veliki, premorena sam.", promrmljala sam.
Nasmesio se i pomazio me po kosi. "Hajde onda, da se kupimo odavde. Nocas prenocite u kampu, a sutra cemo vas helihopterima prebaciti do grada.", promrmljao je. "Nego, gospodjo, odkad ti nosis dimije?", zabezeknuto je upitao.
"Od kako se zovem Ajla, Veliki. Zaobidji me sa pitanjima, veceras. Spavala sam na slamarici u hladnom i trzala se na svaki sum."
Veliki me zbunjeno pogledao. "Zasto si se trzala?"
"Zato sto su mi Ivan i Vanja, valjda da bih ostala kod kuce, rekli da najmanje sto od njih mogu da ocekujem jeste da me zakolju.", progundjala sam sto posto zaboravivsi na Mirsadu.
Ciknula je. "Zaboga, Mila, nije bas tako..."
Veliki ju je prekinuo. "Jeste, gospodjice, ne znate vi njih.", progundjao je.
Prenerazeno ga je pogledala. "Veliki, zavezi jezicinu. Mirsada je..."
Pocrveo je ko neka devojcica. "Zao mi je, gospodjice. Krecemo.", rekao je i sjurio se napred.
Smejala sam se kao luda. "Veiliki, cekaj...", povikala sam, ali se ni jednom nije okrenuo.
Nekih sat i po kasnije, Vampir i ja smo se nasli u nasoj bivsoj spavao. "Sad ces se skupiti kraj mene i spavati.", promrmljao je kada me je nezno spustio na krevet i raspremio.
Na brzinu se raspremio i go legao kraj mene. Zaprela sam zbog osecaja njegovog toplog, golog tela uz svoje i privila se uz njega. "Mislim da bih pre nesto drugo radila nego spavala, Vampiru.", promrmljala sam nezno mu zaligujuci usne. Promuklo se nasmejao i gladno navalio na moje usne prebacivsi svoju tezinu na mene. "Sta zelis, malena moja?", tiho je promrmljao na mojim usnama. "Njega, Vampiru, duboko u sebi.", prodahtala sam. Klimnuo je glavom, stavio ga na moj ulaz i kada je osetio koliko sam vlazna naglo ga gurnuo u mene. Vodili smo ljubav divlje, zeljno, kao da nismo godinama bili spojeni. "Volim te.", prosaputala sam, tiho vrisnula i dozivela vrhunac. "Obozavam te.", prodahtao je i uz urlik doziveo sopstveni. Pao je preko mene i snazno me zagrlio. "Samo kad je sve gotovo, plasio sam se za tebe, za nase malene.", prosaputao mi je na uvo.
Siroko sam se osmehnula. "Sada smo na sigurnom, ljubavi. U nasoj spavaoni u nasem kampu.", zadovoljno sam prela.
Nasmesio se, podigao glavu i nezno me poljubio. "Sigurno si dobro?"
Nasmejala sam se i medeno ga poljubila. "Odlicno sam, lepotane. Samo mi se spava. I Vukic gresi, ovaj krevet je hiljadu puta udobniji od one jebene slamarice.", progundjala sam gurajuci se duboko u njegove narucje.
Prasnuo je u smeh. "Nije, sreco moja, samo se sigurnije osecas ovde medju svojima. Hajde, zivote moj, spavaj, treba ti odmora.", prosaputao je obmotavsi te snazne ruke oko mene.
Zavukla sam ruku u maljice na njegovim prsima i igrala se sa njima dok nisam zaspala.
Nezno me je hladnom rukom pomazio po obrazu. "Drhtis od zime, a ja ne mogu da te ugrejem, malena moja.", prosaputao je, a u ocima mu je bila teska briga. "Pogresio sam sto sam dozvolio ovo, ako mi se razbolis..."
Privukla sam se skroz uz njega i spustila usne na njegove. "Bicu dobro, mili moj. Nemoj da brines. Ide mi se u wc, hoces li me odvesti?", umiljato sam upitala.
Nasmesio se, ustao i podigao me u narucje pa me besumno izneo iz sobe. Odneo me je do poljskog wc-a, odgurnuo vrata i zapljusnuo nas je ogroman smrad. "Hoces li da piskis ili..."
Pocrvenela sam. "Da piskim.", prosaputala sam.
Klimnuo je, povukao me iza wc-a, pa me pogledao. "Piski ovde, malena moja.", nezno je rekao.
Pocrvenela sam. "Okreni se.", promrmljala sam.
Zaigrano me pogledao. "Stidis me se?"
"Vampiru, molim te, moram da piskim, a ne mogu ako me ti gledas.", zacvilela sam.
Nasmesio se i okrenuo. "Kad dodjemo kuci, to cemo prvo da ispravimo.", promrmljao je.
Namrstila sam se. "Sta to?",upitala sam dok sam navlacila trenerku.
Okrenuo se i pogledao me. "Moraces nauciti da se ne stidis od mene, hajde sad, sreco moja, idemo unutra.", promrmljao je i povukao me za ruku. Usli smo polako unutra, pa u sobu i privio me uz sebe kada smo legli na slamaricu. "Sva si hlada.", prosaputao je.
Nasmesila sam mu se i poljubila ga najsladje sto sam mogla. "Mislim da znam nacin na koji bi me ugrejao.", umiljato sam zaprela.
Tiho se nasmejao. "Moja prozdrvljivica je uznemirena, ali mora sacekati do sutra uvece. Posle necemo izlaziti iz kreveta dok ne nadoknadimo.", promrmljao je nezno me trljajuci po ledjima.
"Znas sta sam sinoc shvatila?", tiho sam ga upitala.
Odmahnuo je glavom. "Sta, ljubavi?"
"Da si ti najbolji muz na svetu.", promrmljala sam
Jako me je zagrlio. "Kao sto si ti najbolja zenica na svetu. Hajde, odspavaj malo, sutra nas ceka naporan dan.", tiho je rekao.
Skupila sam se u njegovom sigurnom zagrljaju i sklopila oci. Zaspala sam odmah. Osecam nezne poljupce po licu i otvaram oci. "Dobro jutro, malena moja.", tiho kaze i nezno mi se smesi.
Ozareno sam mu se osmehnula. "Dobro jutro, lepotane.", umiljato sam zaprela.
Spustio je usnice na moje i zahtevno me poljubio. "Hajde, mila moja, Mirsada i njen muz su vec ustali. Kad si rekla momcima da dodju?", prosaputao je.
"U pola dva. Pozvacemo je u neku setnju, nesto..."
Zabrinuto je odmahnuo glavom. "Ovde ne moze sama zena bez muza, to je neizvodljivo.", promrmljao je.
"Sta cemo onda?", zacvilela sam.
Slegnuo je ramenima. "Pojma nemam. Smislicemo nesto. Hajde, dizi guzu.", nezno je rekao i povukao me za sobom.
Na trenutak mi se zamantalo u glavi i on me je zabrinuto pogledao. "Ne brini, Vampiru, dobro sam. Usput, kako ti je ime?", posramljeno sam upitala.
Slatko se zacerekao. "Zaboravila si ime svoga muza?", zacikavao me je.
Jos jace sam pocrvenela. "Jebala ih imena, jedva sam i Mirsadino upamtila.", progundjla sam.
Poljubio me je tako da mi se zavrtelo u glavi. "Abaz, sreco moja.", tiho je rekao.
"Valjda cu zapamtiti.", progundjala sam.
Nezno me pomazio po obrazu. "Zovi me muzu.", cerekao se.
"Kako ti kazes, muzu.", odglumila sam pokornost.
Smejao se kao lud. "Idemo.", promrmljao je i povukao me iz sobe.
"Dobro jutro.", promrmljala sam Dzemilu koji je sedeo.
"Dobro jutro.", rekao je i klimnuo Vampiru. "Sad ce Mirsada spremiti dorucak."
"Mogu li da idem da joj pomognem?", tiho sam upitala.
Klimnuo je, pogledala sam u Vampira i on me je nezno pomazio po obrazu. "Idi."
Usla sam u malu i memljivu kuhinju i pogledala u Mirsadu. "Treba li ti pomoc?", prosaputala sam.
Odmahnula je glavom. "Nema potrebe, ionako si nocas zbog mene spavala u ovoj ledari. Kako se osecas?", zabrinuto me je upitala.
Siroko sam joj se osmehnula iako sam se osecala kao da me je pregazio brzi voz. "Odlicno sam, Maki. Maki, ima li on ikakvih obaveza danas? Odlazi li od kuce?", tiho sam upitala.
Klimnula je glavom. "Radi u Tirani, za nekih sat vremena trebalo bi da krene.", prosaputala je.
"Odlicno. Momci ce u pola dva biti ovde. Ne ostavlja nikoga sa tobom, zar ne?"
Odmahnula je. "Juce nije, mada mu je brat, onaj sto je sinoc bio ovde sa zenom, zivi dve kuce odavde.", promrmljala je,
Klimnula sam. "Ne brini, momci ce dzipovima doci i idemo pravo na aerodrom.", prosaputala sam na sta je ona klimnula glavom. Iznele smo dorucak i tanjire na sto pa sele.
"Zeno, ja na zalost moram na posao. Nadam se da ces ispratiti nase goste kako se pristoji."
Mirsada je smerno klimnula glčavom, mada sam po izrazu njenog lica videla da bi mu najradije zviznula samarcinu. "Naravno, muzu.", promrmljala je.
Zadovoljno je klimnuo. "U redu. Zao mi je, Abaze, ali i sam znas kakva je situacija."
Vampir je klimnuo. "Znam, nemojte nista da brinete."
Doruckovali smo, Dzemil je jos malo posedeo sa nama, pa se oprostio od nas, pozeleo nam sretan put i otisao. Odahnula sam cim je izasao i uvalila se u Vampirova krila. Nasmejao se i slatko me poljubio. "Milose, mozda nije vredno da rizikujete zbog mene. Ja, pa..."
Vampir je odmahnuo glavom. "Aleksandar te voli, Mirsada. On nije samo jedan od mojih vojnika, on je i moj prijatelj. Spakuj najosnovnije. Ne smemo da dozvolimo da iko posumnja pre nego sto budemo na aerodromu. Pasos je kod tebe?"
Klimnula je glavom. "Jeste. Nisam ovde kao zarobljenik, Milose. Ovo je sasvim normalno za nase zene.", promrmljala je.
Klimnuo je. "U redu. Kako se osecas, malena moja?", nezno je upitao.
"Dobro sam, Vampiru, samo sam malo umorna. Ne moze se reci da je ona prokleta slamarica udobna. Niti spavanje u svoj ovoj odeci.", namrgodjeno sam progundjala.
Mirsada se nasmejala. "Jos ti ispod svega toga imas i trenerku."
Mucenicki sam klimnula glavom. "Jedva cekam da udjem u dzip i skinem ovo sa sebe. Nemoj da se ljutis, Maki, ali..."
Nasmejano je odmahnula glavom. "Ne ljutim se, stvarno je katastrofa. U stvari, ja odavde i nemam sta da ponesem, sve je ovakvo, nije mi bilo dozvoljeno nista od kuce da ponesem."
"Jos bolje. Ne brini nista, za prvo vreme imam ja da ti dam sve ono sto mi je malo. Sto znaci skoro sve sem trenerki.", progundjala sam.
Vampir se slatko nasmejao. "Ne gundjaj, malena moja, Jos si lepsa nego pre.", zaljubljeno je zatreptao.
Poljubila sam ga. "Mhm, i deblja.", tiho sam rekla.
Odmahnuo je glavom. "Samo lepsa.", prosaputao je.
Sedeli smo i pricali, vreme je sporo prolazilo. Bar meni, bila sam nestrpljiva da krenemo i da se nadjem u sigurnosti svoje kuce. Neki nemir mi nije dao mirea, i ne znam zasto, ali imala sam osecaj da nece sve teci tako glatko kako smo zamislili. Tacno u pola dva zacula se skripa kocnica ispred kuce. Na brzinu smo izasli i uleteli u dzipove. "Kreci.", Vampir je zarezao na Vukica i ovaj je dao gas.
"Kako si, lepotice?", Vukic me je zabrinuto pogledao u ogledalo.
"Dobro je, Vukicu, pusti se moje zene, vec vozi na aerodrom pravo."
Pogledala sam iza nas i videla da nas momci prate u stopu. Zavalila sam se na sediste i uzdahnula sam. "Samo da se docepam aviona i koliko toliko odspavam.", progundjala sam Mirsadi koja je sedela kraj mene.
"Zasto nisi spavala?"
Pocrvenela sam do korena kose. Nije mi smetala toliko ni slamarica, ni zima, pa cak ni tolika odeca na meni. Iskreno, komentari momaka mi nisu izlazili iz glave i vecinu noci sam uplaseno zverala oko sebe. Znala sam da ni Vampir nije najbolje spavao, osecala sam po njegovom cvrstom stisku i napetom telu. "Bilo mi je zima.", promrmljala sam.
Izvila je obrvu. "Samo to?"
Jos jace sam pocrvenela. "Slamarica je neudobna, a i nisam navikla da spavam obucena.", zacvilela sam.
Videla sam kako se Vukic namrstio. "Ni krevet u kampu nije bolji, a da ne pricamo o vrecama za spavanje u poplavama. Ti nisi razazena, lepotice.", Vukic je zagundjao.
Mislila sam da cu planuti od sramote. "Trudna sam, Vukicu.", zarezala sam.
Klimnuo je. "To mi nije palo na pamet.", promrmljao je.
Frknula sam. "Ne cudi me.", podsmesljivo sam rekla.
Manje od sata kasnije bili smo na aerodromu. Vukic je predao nase pasose, ali nas je carinica zaustavila pre ulaska na terminal. Nesto je zustro pricala Vukicu, dok se ovom na licu nije moglo videti o cemu pricaju. Na kraju je klimnuo glavom, ljubazno joj se osmehnuo i ocima nam pokazao da napustimo zgradu aerodroma. "Sta je problem?", zabrundao je Vanja.
Vukic nas je sve obuhvatio pogledom. "U corsokaku smo. Ona je maloletna i po njihovom zakonu ne moze van zemlje bez potpisa staratelja, u ovom slucaju muza.", progundjao je.
"Do kurca. Sta cemo sad?", Jokic je upitao.
Vukic je slegnuo ramenima. "Isto, ako ne i gore cemo proci na granici.", promrmljao je.
"Mozemo je nelegalno preci.", zakreketala sam na sta su me svi zgranuto pogledali.
"Kako to mislis da odradimo, ljubavi moja?", Vampir me je zabezeknuto upitao.
Slegnula sam ramenima. "Kao i ostali sto su prelazili granicu ilegalo. Nece biti lako, ali..."
"Da li si ti normalna, Mila? Ne dolazi u obzir, to je veoma opasno.", Jokic je zarezao.
"Isto kao i nas ostanak ovde, Jokicu. Ako krenemo preko planine, do mraka cemo biti na nasoj strani."
Vanja je klimnuo glavom. "Hocemo, mala, ali ce nas Veliki i njegovi pobiti ko zeceve. Ti ni ne gledaju, oni pucaju.", zaskicao je.
Prevrnula sam ocima i dohvatila svoj telefon. "Molim?", Nikola je zabrundao.
"Bato, u velikoj smo nevolji. Nema sanse da prevedemo Mirsadu legalno preko granice. Da ne suzim, treba mi broj Velikog.", progundjala sam.
"Necete valjda ilegalno preko granice?", zabezeknuto je upitao.
"Naravno da hocemo, ali Vanja kaze da ce nas Veliki i njegovi pobiti ko zeceve. Zato mi treba njegov broj.", progundjala sam.
"Zaboga, mala...", poceo je, ali je ucutao kada sam zarezala. "Evo ti.", progundjao je i izdiktirao mi broj telefona.
Vampir me je pogledao kada sam spustila slusalicu. "Malena..."
Podigla sam ruku. "Sacekaj, mili moj, zaboravicu broj telefona.", nezno sam rekla, utipkala broj i pozvala.
"Molim?", zabrundao je Veliki.
"Ne dreci, Veliki. Sasvim dobro cujem.", zarezala sam.
"O, gospodjo, jesi li to ti?", iznenadjeno je upitao.
"Ja sam, Veliki. Veliki u frci smo.", zacvilela sam.
"Sta se dogadja?", iznenadjeno je upitao.
"U Albaniji smo, bolje reci u Tirani. I u ogromnim govnima. Drugaricu su mi ovde na silu udali, dosli smo po nju. E sad, posto je maloletna bez potpisa njenog muza nemamo sanse da je prevedemo legalno. Nocas cemo ilegalno preci granicu.", promrmljala sam.
"Sta cete da uradite? Ima li neko normalan tu sa tobom? I ne racunam Milosa, od kako je tebe upoznao, taj covek je prolupao. Jel tu Vukic?", zakrestao je.
Upalila sam zvucnik. "Tu je. Vukicu, javi se coveku, smatra te normalnim.", progundjala sam.
"Kazi, Veliki?", otegnuto je rekao.
"Da li ste svi poludeli? Ne mozete ilegalno u ovoj sitruaciji preko granice. Ako vas ta govna ne pohvataju, pripucace nasi.", zarezao je.
Vukic je uzdahnuo. "Drugog izbora nemamo.", progundjao je.
"I tebi je isprala mozak. U redu, slusajte me, krenite preko planine, pogasite telefone. Mi cemo vas cekati odmah sa nase strane i prebaciti u kamp. Milose?"
"Kazi, Veliki?"
"Najpametnije ti je, tu tvoju gospodju, koja je luda, ali i trudna ubaci na avion. I sam znas..."
"Sanjaj, Veliki. Vidimo se nocas u kampu.", tvrdoglavo sam progundjala.
"Tebe treba izmlatiti, gospodjo. Vidimo se onda, srecno.", promrmljao je i spustio slusalicu.
Vampir je nervozno presao rukom kroz kosu. "U redu, Vukicu, nadji taksi, vidi ko ce pristati da nas odveze do sela najblizeg granicnom delu. Nek nam je Bog u pomoci, ako nas uhvate.", promrmljao je.
Prisla sam mu i nezno mu dotakla ruku. "Zelis li da idem avionom?", tiho sam upitala, mada to nisam zelela, ali nisam zelela ni da brine.
Pogledao me i odmahnuo glavom. "Ne pustam te samu. Ides sa nama."
"Zaboga, Milose, tamo Nikola moze da je saceka i odvede kod njega i..."
Odmahnuo je. "Samnom je najsigurnija.", promrmljao je.
Ko po komandi svi do jednog su prevrnuli ocima. "Mislim da bi najvbolje bilo da me vratite..."
Sleksandar je zestoko odmahnuo glavom. "Ne vracamo te. Idemo do kraja, pa sta nam Bog da.", tvrdoglavo je rekao.
Marko je slozno klimnuo glavom. "Mnogo teze smo prosli, procicemo i ovo.", nadmeno je rekao.
Uskoro smo posedali u tri taksija i krenuli ka pogranicnom selu. Znala sam da je to najlaksi deo, najtezi tek dolazi, neopazeno se provuci pored vojnih patrola duz granice, preci 4 kilometara nicije zemlje i doci na sigurno kod Velikog. Vampir je sedeo do mene i svo vreme me cvrsto stezao za ruku. Bio je nervozan, napet, oecala sam po njegovom telu. Ni sama nisam bila bolje raspolozena. Iskrena da budem, bila sam preplasena. Neka tri sata, pred sumrak, dosli smo nadomak sela. Platili smo taksistima i sklonili se u sumu. Na planini je vec bilo ledeno. Sklupcala sam se uz Vampira koji je seo kraj jednog drveta. "Jesi li dobro?", tiho i zabrinuto me upitao.
Nasmesila sam mu se. "Jesam, al jedva cekam da se dokopamo kampa.", prosaputala sam.
Uzvratio mi je osmeh i nezno me poljubio. "Bice sve u redu, sreco moja. Nemoj da se bojis.", nezno je rekao.
"I treba da se boji. Trebala je da sedne na avion i pravac kuca.", zakrestao je Ivan.
Mrko sam ga pogledala. "Moja kuca je ovde, Ivane.", zarezala sam.
Zbunjeno me je pogledao. "Mala, milim da si prolupala.", zabrinuto je rekao.
Uprkos svemu prasnula sam u smeh. "Moja kuca je tamo gde je Vampir.", pojasnila sam mu.
Samo je odmahnuo rukom i sklonio se. Naslonila sam glavu na Vampirovo rame i sklopila oci samo na trenutak. "Malena, probudi se, moramo da krenemo.", Vampir me nezno drmusa.
Otvorila sam oci i sanjivo ga pogledala. "Gde idemo?", dezorjentisano sam upitala.
Nasmejao se. "U goste kod Velikog."
Nezno sam mu poljubila bradu. "Hajde, idemo onda.", promrmljala sam i ustala iz njegovih krila. Sunjali smo se suz granicne linije i pod Vampirovim i Vukicevim vodjstvom spretno izbegavali vojne patrole. Ubrzo smo se nasli na nicijoj zemlji i krenuli lagan spust izmedju drveca. Naredna cetiri kilometara jedino sto se culo bilo je nase disanje. Vec sam bila spremna da cvilim kada smo ugledali nase pogranicne kucice. Tu nas ceka Veliki sa svojom ekipom da nas preveze do kampa. Vampir me je gurnuo iza sebe kada smo bili veoma blizu kucica. "Ajde, Milose, koji ti je kurac, rekao sam da vas cekam.", zabrundao je Veliki iz sumarka.
Poskocila sam na trenutak a onda ga mrko pogledao. "Sta se sunjas tuda, budalo?", zarezala sam.
Siroko se nacerio. "I meni je drago sto te vidim, gospodjo.", ironicno je rekao.
Skruseno sam mu se osmehnula. "Izvini, komandante Veliki, premorena sam.", promrmljala sam.
Nasmesio se i pomazio me po kosi. "Hajde onda, da se kupimo odavde. Nocas prenocite u kampu, a sutra cemo vas helihopterima prebaciti do grada.", promrmljao je. "Nego, gospodjo, odkad ti nosis dimije?", zabezeknuto je upitao.
"Od kako se zovem Ajla, Veliki. Zaobidji me sa pitanjima, veceras. Spavala sam na slamarici u hladnom i trzala se na svaki sum."
Veliki me zbunjeno pogledao. "Zasto si se trzala?"
"Zato sto su mi Ivan i Vanja, valjda da bih ostala kod kuce, rekli da najmanje sto od njih mogu da ocekujem jeste da me zakolju.", progundjala sam sto posto zaboravivsi na Mirsadu.
Ciknula je. "Zaboga, Mila, nije bas tako..."
Veliki ju je prekinuo. "Jeste, gospodjice, ne znate vi njih.", progundjao je.
Prenerazeno ga je pogledala. "Veliki, zavezi jezicinu. Mirsada je..."
Pocrveo je ko neka devojcica. "Zao mi je, gospodjice. Krecemo.", rekao je i sjurio se napred.
Smejala sam se kao luda. "Veiliki, cekaj...", povikala sam, ali se ni jednom nije okrenuo.
Nekih sat i po kasnije, Vampir i ja smo se nasli u nasoj bivsoj spavao. "Sad ces se skupiti kraj mene i spavati.", promrmljao je kada me je nezno spustio na krevet i raspremio.
Na brzinu se raspremio i go legao kraj mene. Zaprela sam zbog osecaja njegovog toplog, golog tela uz svoje i privila se uz njega. "Mislim da bih pre nesto drugo radila nego spavala, Vampiru.", promrmljala sam nezno mu zaligujuci usne. Promuklo se nasmejao i gladno navalio na moje usne prebacivsi svoju tezinu na mene. "Sta zelis, malena moja?", tiho je promrmljao na mojim usnama. "Njega, Vampiru, duboko u sebi.", prodahtala sam. Klimnuo je glavom, stavio ga na moj ulaz i kada je osetio koliko sam vlazna naglo ga gurnuo u mene. Vodili smo ljubav divlje, zeljno, kao da nismo godinama bili spojeni. "Volim te.", prosaputala sam, tiho vrisnula i dozivela vrhunac. "Obozavam te.", prodahtao je i uz urlik doziveo sopstveni. Pao je preko mene i snazno me zagrlio. "Samo kad je sve gotovo, plasio sam se za tebe, za nase malene.", prosaputao mi je na uvo.
Siroko sam se osmehnula. "Sada smo na sigurnom, ljubavi. U nasoj spavaoni u nasem kampu.", zadovoljno sam prela.
Nasmesio se, podigao glavu i nezno me poljubio. "Sigurno si dobro?"
Nasmejala sam se i medeno ga poljubila. "Odlicno sam, lepotane. Samo mi se spava. I Vukic gresi, ovaj krevet je hiljadu puta udobniji od one jebene slamarice.", progundjala sam gurajuci se duboko u njegove narucje.
Prasnuo je u smeh. "Nije, sreco moja, samo se sigurnije osecas ovde medju svojima. Hajde, zivote moj, spavaj, treba ti odmora.", prosaputao je obmotavsi te snazne ruke oko mene.
Zavukla sam ruku u maljice na njegovim prsima i igrala se sa njima dok nisam zaspala.