понедељак, 23. мај 2016.

Ljubav i strah 189

   Otvorila sam oci i videla kako Vampir u mraku zabrinuto zuri u mene. "Sta je bilo mili moj?", tiho sam prosaputala.
   Nezno me je hladnom rukom pomazio po obrazu. "Drhtis od zime, a ja ne mogu da te ugrejem, malena moja.", prosaputao je, a u ocima mu je bila teska briga. "Pogresio sam sto sam dozvolio ovo, ako mi se razbolis..."
   Privukla sam se skroz uz njega i spustila usne na njegove. "Bicu dobro, mili moj. Nemoj da brines. Ide mi se u wc, hoces li me odvesti?", umiljato sam upitala.
   Nasmesio se, ustao i podigao me u narucje pa me besumno izneo iz sobe. Odneo me je do poljskog wc-a, odgurnuo vrata i zapljusnuo nas je ogroman smrad. "Hoces li da piskis ili..."
   Pocrvenela sam. "Da piskim.", prosaputala sam.
   Klimnuo je, povukao me iza wc-a, pa me pogledao. "Piski ovde, malena moja.", nezno je rekao.
   Pocrvenela sam. "Okreni se.", promrmljala sam.
   Zaigrano me pogledao. "Stidis me se?"
   "Vampiru, molim te, moram da piskim, a ne mogu ako me ti gledas.", zacvilela sam.
   Nasmesio se i okrenuo. "Kad dodjemo kuci, to cemo prvo da ispravimo.", promrmljao je.
   Namrstila sam se. "Sta to?",upitala sam dok sam navlacila trenerku.
   Okrenuo se i pogledao me. "Moraces nauciti da se ne stidis od mene, hajde sad, sreco moja, idemo unutra.", promrmljao je i povukao me za ruku. Usli smo polako unutra, pa u sobu i privio me uz sebe kada smo legli na slamaricu. "Sva si hlada.", prosaputao je.
   Nasmesila sam mu se i poljubila ga najsladje sto sam mogla. "Mislim da znam nacin na koji bi me ugrejao.", umiljato sam zaprela.
   Tiho se nasmejao. "Moja prozdrvljivica je uznemirena, ali mora sacekati do sutra uvece. Posle necemo izlaziti iz kreveta dok ne nadoknadimo.", promrmljao je nezno me trljajuci po ledjima.
   "Znas sta sam sinoc shvatila?", tiho sam ga upitala.
   Odmahnuo je glavom. "Sta, ljubavi?"
   "Da si ti najbolji muz na svetu.", promrmljala sam
   Jako me je zagrlio. "Kao sto si ti najbolja zenica na svetu. Hajde, odspavaj malo, sutra nas ceka naporan dan.", tiho je rekao.
   Skupila sam se u njegovom sigurnom zagrljaju i sklopila oci. Zaspala sam odmah. Osecam nezne poljupce po licu i otvaram oci. "Dobro jutro, malena moja.", tiho kaze i nezno mi se smesi.
   Ozareno sam mu se osmehnula. "Dobro jutro, lepotane.", umiljato sam zaprela.
   Spustio je usnice na moje i zahtevno me poljubio. "Hajde, mila moja, Mirsada i njen muz su vec ustali. Kad si rekla momcima da dodju?", prosaputao je.
   "U pola dva. Pozvacemo je u neku setnju, nesto..."
   Zabrinuto je odmahnuo glavom. "Ovde ne moze sama zena bez muza, to je neizvodljivo.", promrmljao je.
   "Sta cemo onda?", zacvilela sam.
   Slegnuo je ramenima. "Pojma nemam. Smislicemo nesto. Hajde, dizi guzu.", nezno je rekao i povukao me za sobom.
   Na trenutak mi se zamantalo u glavi i on me je zabrinuto pogledao. "Ne brini, Vampiru, dobro sam. Usput, kako ti je ime?", posramljeno sam upitala.
   Slatko se zacerekao. "Zaboravila si ime svoga muza?", zacikavao me je.
   Jos jace sam pocrvenela. "Jebala ih imena, jedva sam i Mirsadino upamtila.", progundjla sam.
   Poljubio me je tako da mi se zavrtelo u glavi. "Abaz, sreco moja.", tiho je rekao.
   "Valjda cu zapamtiti.", progundjala sam.
   Nezno me pomazio po obrazu. "Zovi me muzu.", cerekao se.
   "Kako ti kazes, muzu.", odglumila sam pokornost.
   Smejao se kao lud. "Idemo.", promrmljao je i povukao me iz sobe.
   "Dobro jutro.", promrmljala sam Dzemilu koji je sedeo.
   "Dobro jutro.", rekao je i klimnuo Vampiru. "Sad ce Mirsada spremiti dorucak."
   "Mogu li da idem da joj pomognem?", tiho sam upitala.
   Klimnuo je, pogledala sam u Vampira i on me je nezno pomazio po obrazu. "Idi."
   Usla sam u malu i memljivu kuhinju i pogledala u Mirsadu. "Treba li ti pomoc?", prosaputala sam.
   Odmahnula je glavom. "Nema potrebe, ionako si nocas zbog mene spavala u ovoj ledari. Kako se osecas?", zabrinuto me je upitala.
   Siroko sam joj se osmehnula iako sam se osecala kao da me je pregazio brzi voz. "Odlicno sam, Maki. Maki, ima li on ikakvih obaveza danas? Odlazi li od kuce?", tiho sam upitala.
   Klimnula je glavom. "Radi u Tirani, za nekih sat vremena trebalo bi da krene.", prosaputala je.
   "Odlicno. Momci ce u pola dva biti ovde. Ne ostavlja nikoga sa tobom, zar ne?"
   Odmahnula je. "Juce nije, mada mu je brat, onaj sto je sinoc bio ovde sa zenom, zivi dve kuce odavde.", promrmljala je,
   Klimnula sam. "Ne brini, momci ce dzipovima doci i idemo pravo na aerodrom.", prosaputala sam na sta je ona klimnula glavom. Iznele smo dorucak i tanjire na sto pa sele.
   "Zeno, ja na zalost moram na posao. Nadam se da ces ispratiti nase goste kako se pristoji."
   Mirsada je smerno klimnula glčavom, mada sam po izrazu njenog lica videla da bi mu najradije zviznula samarcinu. "Naravno, muzu.", promrmljala je.
   Zadovoljno je klimnuo. "U redu. Zao mi je, Abaze, ali i sam znas kakva je situacija."
   Vampir je klimnuo. "Znam, nemojte nista da brinete."
   Doruckovali smo, Dzemil je jos malo posedeo sa nama, pa se oprostio od nas, pozeleo nam sretan put i otisao. Odahnula sam cim je izasao i uvalila se u Vampirova krila. Nasmejao se i slatko me poljubio. "Milose, mozda nije vredno da rizikujete zbog mene. Ja, pa..."
   Vampir je odmahnuo glavom. "Aleksandar te voli, Mirsada. On nije samo jedan od mojih vojnika, on je i moj prijatelj. Spakuj najosnovnije. Ne smemo da dozvolimo da iko posumnja pre nego sto budemo na aerodromu. Pasos je kod tebe?"
   Klimnula je glavom. "Jeste. Nisam ovde kao zarobljenik, Milose. Ovo je sasvim normalno za nase zene.", promrmljala je.
   Klimnuo je. "U redu. Kako se osecas, malena moja?", nezno je upitao.
   "Dobro sam, Vampiru, samo sam malo umorna. Ne moze se reci da je ona prokleta slamarica udobna. Niti spavanje u svoj ovoj odeci.", namrgodjeno sam progundjala.
   Mirsada se nasmejala. "Jos ti ispod svega toga imas i trenerku."
   Mucenicki sam klimnula glavom. "Jedva cekam da udjem u dzip i skinem ovo sa sebe. Nemoj da se ljutis, Maki, ali..."
   Nasmejano je odmahnula glavom. "Ne ljutim se, stvarno je katastrofa. U stvari, ja odavde i nemam sta da ponesem, sve je ovakvo, nije mi bilo dozvoljeno nista od kuce da ponesem."
   "Jos bolje. Ne brini nista, za prvo vreme imam ja da ti dam sve ono sto mi je malo. Sto znaci skoro sve sem trenerki.", progundjala sam.
   Vampir se slatko nasmejao. "Ne gundjaj, malena moja, Jos si lepsa nego pre.", zaljubljeno je zatreptao.
   Poljubila sam ga. "Mhm, i deblja.", tiho sam rekla.
   Odmahnuo je glavom. "Samo lepsa.", prosaputao je.
   Sedeli smo i pricali, vreme je sporo prolazilo. Bar meni, bila sam nestrpljiva da krenemo i da se nadjem u sigurnosti svoje kuce. Neki nemir mi nije dao mirea, i ne znam zasto, ali imala sam osecaj da nece sve teci tako glatko kako smo zamislili. Tacno u pola dva zacula se skripa kocnica ispred kuce. Na brzinu smo izasli i uleteli u dzipove. "Kreci.", Vampir je zarezao na Vukica i ovaj je dao gas.
   "Kako si, lepotice?", Vukic me je zabrinuto pogledao u ogledalo.
   "Dobro je, Vukicu, pusti se moje zene, vec vozi na aerodrom pravo."
   Pogledala sam iza nas i videla da nas momci prate u stopu. Zavalila sam se na sediste i uzdahnula sam. "Samo da se docepam aviona i koliko toliko odspavam.", progundjala sam Mirsadi koja je sedela kraj mene.
   "Zasto nisi spavala?"
   Pocrvenela sam do korena kose. Nije mi smetala toliko ni slamarica, ni zima, pa cak ni tolika odeca na meni. Iskreno, komentari momaka mi nisu izlazili iz glave i vecinu noci sam uplaseno zverala oko sebe. Znala sam da ni Vampir nije najbolje spavao, osecala sam po njegovom cvrstom stisku i napetom telu. "Bilo mi je zima.", promrmljala sam.
   Izvila je obrvu. "Samo to?"
   Jos jace sam pocrvenela. "Slamarica je neudobna, a i nisam navikla da spavam obucena.", zacvilela sam.
   Videla sam kako se Vukic namrstio. "Ni krevet u kampu nije bolji, a da ne pricamo o vrecama za spavanje u poplavama. Ti nisi razazena, lepotice.", Vukic je zagundjao.
   Mislila sam da cu planuti od sramote. "Trudna sam, Vukicu.", zarezala sam.
   Klimnuo je. "To mi nije palo na pamet.", promrmljao je.
   Frknula sam. "Ne cudi me.", podsmesljivo sam rekla.
   Manje od sata kasnije bili smo na aerodromu. Vukic je predao nase pasose, ali nas je carinica zaustavila pre ulaska na terminal. Nesto je zustro pricala Vukicu, dok se ovom na licu nije moglo videti o cemu pricaju. Na kraju je klimnuo glavom, ljubazno joj se osmehnuo i ocima nam pokazao da napustimo zgradu aerodroma. "Sta je problem?", zabrundao je Vanja.
   Vukic nas je sve obuhvatio pogledom. "U corsokaku smo. Ona je maloletna i po njihovom zakonu ne moze van zemlje bez potpisa staratelja, u ovom slucaju muza.", progundjao je.
    "Do kurca. Sta cemo sad?", Jokic je upitao.
   Vukic je slegnuo ramenima. "Isto, ako ne i gore cemo proci na granici.", promrmljao je.
   "Mozemo je nelegalno preci.", zakreketala sam na sta su me svi zgranuto pogledali.
   "Kako to mislis da odradimo, ljubavi moja?", Vampir me je zabezeknuto upitao.
   Slegnula sam ramenima. "Kao i ostali sto su prelazili granicu ilegalo. Nece biti lako, ali..."
   "Da li si ti normalna, Mila? Ne dolazi u obzir, to je veoma opasno.", Jokic je zarezao.
   "Isto kao i nas ostanak ovde, Jokicu. Ako krenemo preko planine, do mraka cemo biti na nasoj strani."
   Vanja je klimnuo glavom. "Hocemo, mala, ali ce nas Veliki i njegovi pobiti ko zeceve. Ti ni ne gledaju, oni pucaju.",  zaskicao je.
   Prevrnula sam ocima i dohvatila svoj telefon. "Molim?", Nikola je zabrundao.
   "Bato, u velikoj smo nevolji. Nema sanse da prevedemo Mirsadu legalno preko granice. Da ne suzim, treba mi broj Velikog.", progundjala sam.
   "Necete valjda ilegalno preko granice?", zabezeknuto je upitao.
   "Naravno da hocemo, ali Vanja kaze da ce nas Veliki i njegovi pobiti ko zeceve. Zato mi treba njegov broj.", progundjala sam.
   "Zaboga, mala...", poceo je, ali je ucutao kada sam zarezala. "Evo ti.", progundjao je i izdiktirao mi broj telefona.
    Vampir me je pogledao kada sam spustila slusalicu. "Malena..."
   Podigla sam ruku. "Sacekaj, mili moj, zaboravicu broj telefona.", nezno sam rekla, utipkala broj i pozvala.
   "Molim?", zabrundao je Veliki.
   "Ne dreci, Veliki. Sasvim dobro cujem.", zarezala sam.
   "O, gospodjo, jesi li to ti?", iznenadjeno je upitao.
   "Ja sam, Veliki. Veliki u frci smo.", zacvilela sam.
   "Sta se dogadja?", iznenadjeno je upitao.
   "U Albaniji smo, bolje reci u Tirani. I u ogromnim govnima. Drugaricu su mi ovde na silu udali, dosli smo po nju. E sad, posto je maloletna bez potpisa njenog muza nemamo sanse da je prevedemo legalno. Nocas cemo ilegalno preci granicu.", promrmljala sam.
   "Sta cete da uradite? Ima li neko normalan tu sa tobom? I ne racunam Milosa, od kako je tebe upoznao, taj covek je prolupao. Jel tu Vukic?", zakrestao je.
   Upalila sam zvucnik. "Tu je. Vukicu, javi se coveku, smatra te normalnim.", progundjala sam.
   "Kazi, Veliki?", otegnuto je rekao.
   "Da li ste svi poludeli? Ne mozete ilegalno u ovoj sitruaciji preko granice. Ako vas ta govna ne pohvataju, pripucace nasi.", zarezao je.
   Vukic je uzdahnuo. "Drugog izbora nemamo.", progundjao je.
   "I tebi je isprala mozak. U redu, slusajte me, krenite preko planine, pogasite telefone. Mi cemo vas cekati odmah sa nase strane i prebaciti u kamp. Milose?"
   "Kazi, Veliki?"
   "Najpametnije ti je, tu tvoju gospodju, koja je luda, ali i trudna ubaci na avion. I sam znas..."
   "Sanjaj, Veliki. Vidimo se nocas u kampu.", tvrdoglavo sam progundjala.
   "Tebe treba izmlatiti, gospodjo. Vidimo se onda, srecno.", promrmljao je i spustio slusalicu.
   Vampir je nervozno presao rukom kroz kosu. "U redu, Vukicu, nadji taksi, vidi ko ce pristati da nas odveze do sela najblizeg granicnom delu. Nek nam je Bog u pomoci, ako nas uhvate.", promrmljao je.
   Prisla sam mu i nezno mu dotakla ruku. "Zelis li da idem avionom?", tiho sam upitala, mada to nisam zelela, ali nisam zelela ni da brine.
   Pogledao me i odmahnuo glavom. "Ne pustam te samu. Ides sa nama."
   "Zaboga, Milose, tamo Nikola moze da je saceka i odvede kod njega i..."
   Odmahnuo je. "Samnom je najsigurnija.", promrmljao je.
   Ko po komandi svi do jednog su prevrnuli ocima. "Mislim da bi najvbolje bilo da me vratite..."
   Sleksandar je zestoko odmahnuo glavom. "Ne vracamo te. Idemo do kraja, pa sta nam Bog da.", tvrdoglavo je rekao.
   Marko je slozno klimnuo glavom. "Mnogo teze smo prosli, procicemo i ovo.", nadmeno je rekao.
   Uskoro smo posedali u tri taksija i krenuli ka pogranicnom selu. Znala sam da je to najlaksi deo, najtezi tek dolazi, neopazeno se provuci pored vojnih patrola duz granice, preci 4 kilometara nicije zemlje i doci na sigurno kod Velikog. Vampir je sedeo do mene i svo vreme me cvrsto stezao za ruku. Bio je nervozan, napet, oecala sam po njegovom telu. Ni sama nisam bila bolje raspolozena. Iskrena da budem, bila sam preplasena. Neka tri sata, pred sumrak, dosli smo nadomak sela. Platili smo taksistima i sklonili se u sumu. Na planini je vec bilo ledeno. Sklupcala sam se uz Vampira koji je seo kraj jednog drveta. "Jesi li dobro?", tiho i zabrinuto me upitao.
   Nasmesila sam mu se. "Jesam, al jedva cekam da se dokopamo kampa.", prosaputala sam.
   Uzvratio mi je osmeh i nezno me poljubio. "Bice sve u redu, sreco moja. Nemoj da se bojis.", nezno je rekao.
   "I treba da se boji. Trebala je da sedne na avion i pravac kuca.", zakrestao je Ivan.
   Mrko sam ga pogledala. "Moja kuca je ovde, Ivane.", zarezala sam.
   Zbunjeno me je pogledao. "Mala, milim da si prolupala.", zabrinuto je rekao.
   Uprkos svemu prasnula sam u smeh. "Moja kuca je tamo gde je Vampir.", pojasnila sam mu.
   Samo je odmahnuo rukom i sklonio se. Naslonila sam glavu na Vampirovo rame i sklopila oci samo na trenutak. "Malena, probudi se, moramo da krenemo.", Vampir me nezno drmusa.
   Otvorila sam oci i sanjivo ga pogledala. "Gde idemo?", dezorjentisano sam upitala.
   Nasmejao se. "U goste kod Velikog."
   Nezno sam mu poljubila bradu. "Hajde, idemo onda.", promrmljala sam i ustala iz njegovih krila. Sunjali smo se suz granicne linije i pod Vampirovim i Vukicevim vodjstvom spretno izbegavali vojne patrole. Ubrzo smo se nasli na nicijoj zemlji i krenuli lagan spust izmedju drveca. Naredna cetiri kilometara jedino sto se culo bilo je nase disanje. Vec sam bila spremna da cvilim kada smo ugledali nase pogranicne kucice. Tu nas ceka Veliki sa svojom ekipom da nas preveze do kampa. Vampir me je gurnuo iza sebe kada smo bili veoma blizu kucica. "Ajde, Milose, koji ti je kurac, rekao sam da vas cekam.", zabrundao je Veliki iz sumarka.
   Poskocila sam na trenutak a onda ga mrko pogledao. "Sta se sunjas tuda, budalo?", zarezala sam.
   Siroko se nacerio. "I meni je drago sto te vidim, gospodjo.", ironicno je rekao.
   Skruseno sam mu se osmehnula. "Izvini, komandante Veliki, premorena sam.", promrmljala sam.
   Nasmesio se i pomazio me po kosi. "Hajde onda, da se kupimo odavde. Nocas prenocite u kampu, a sutra cemo vas helihopterima prebaciti do grada.", promrmljao je. "Nego, gospodjo, odkad ti nosis dimije?", zabezeknuto je upitao.
   "Od kako se zovem Ajla, Veliki. Zaobidji me sa pitanjima, veceras. Spavala sam na slamarici u hladnom i trzala se na svaki sum."
   Veliki me zbunjeno pogledao. "Zasto si se trzala?"
   "Zato sto su mi Ivan i Vanja, valjda da bih ostala kod kuce, rekli da najmanje sto od njih mogu da ocekujem jeste da me zakolju.", progundjala sam sto posto zaboravivsi na Mirsadu.
   Ciknula je. "Zaboga, Mila, nije bas tako..."
   Veliki ju je prekinuo. "Jeste, gospodjice, ne znate vi njih.", progundjao je.
   Prenerazeno ga je pogledala. "Veliki, zavezi jezicinu. Mirsada je..."
   Pocrveo je ko neka devojcica. "Zao mi je, gospodjice. Krecemo.", rekao je i sjurio se napred.
   Smejala sam se kao luda. "Veiliki, cekaj...", povikala sam, ali se ni jednom nije okrenuo.
   Nekih sat i po kasnije, Vampir i ja smo se nasli u nasoj bivsoj spavao. "Sad ces se skupiti kraj mene i spavati.", promrmljao je kada me je nezno spustio na krevet i raspremio.
   Na brzinu se raspremio i go legao kraj mene. Zaprela sam zbog osecaja njegovog toplog, golog tela uz svoje i privila se uz njega. "Mislim da bih pre nesto drugo radila nego spavala, Vampiru.", promrmljala sam nezno mu zaligujuci usne. Promuklo se nasmejao i gladno navalio na moje usne prebacivsi svoju tezinu na mene. "Sta zelis, malena moja?", tiho je promrmljao na mojim usnama. "Njega, Vampiru, duboko u sebi.", prodahtala sam. Klimnuo je glavom, stavio ga na moj ulaz i kada je osetio koliko sam vlazna naglo ga gurnuo u mene. Vodili smo ljubav divlje, zeljno, kao da nismo godinama bili spojeni. "Volim te.", prosaputala sam, tiho vrisnula i dozivela vrhunac. "Obozavam te.", prodahtao je i uz urlik doziveo sopstveni. Pao je preko mene i snazno me zagrlio. "Samo kad je sve gotovo, plasio sam se za tebe, za nase malene.", prosaputao mi je na uvo.
   Siroko sam se osmehnula. "Sada smo na sigurnom, ljubavi. U nasoj spavaoni u nasem kampu.", zadovoljno sam prela.
   Nasmesio se, podigao glavu i nezno me poljubio. "Sigurno si dobro?"
   Nasmejala sam se i medeno ga poljubila. "Odlicno sam, lepotane. Samo mi se spava. I Vukic gresi, ovaj krevet je hiljadu puta udobniji od one jebene slamarice.", progundjala sam gurajuci se duboko u njegove narucje.
   Prasnuo je u smeh. "Nije, sreco moja, samo se sigurnije osecas ovde medju svojima. Hajde, zivote moj, spavaj, treba ti odmora.", prosaputao je obmotavsi te snazne ruke oko mene.
   Zavukla sam ruku u maljice na njegovim prsima i igrala se sa njima dok nisam zaspala.

среда, 18. мај 2016.

Ljubav i strah 188

   U holu hotela nasli smo se sa ostatkom ekipe. "Dobro, sta cemo dalje?", tiho sam upitala.
   Vukic je pogledao u Vampira. "Prvo idemo u obilazak, a Milose? Malo sam se raspitao, to je izvan Tirane. Selo neko.", Vukic je progundjao.
   "Au, jebote.", Jokic je zabrundao.
   Zbunjeno sam pogledala Vukica. "Kako si se raspitao? Oni znaju srpski?"
   Odmahnuo je glavom. "Kada sam poceo u vojsci, bio sam spijun, morao sam da naucim njihov jezik.", promrmljao je.
   Klimnula sam glavom. "Dobro. I sta nam je sledece na redu?", upitala sam.
   Vampir me je pogledao. "Uzecemo taksi i idemo tamo. Momci, nista ne radimo dok ne vidimo u kakvom se selu nalazimo, mada koliko sam upucen...  Hajde, idemo.", promrmljao je i povukao me za sobom.
   Izasli smo iz hotela i Vukic je prisao coveku koji je tu stajao. Na Albanskom ga je upitao za smer do taksi stanice i on mu je nesto odgovorio. Videla sam kada je covek pogledao u mene, pa ponovo u Vukica i nesto mu rekao. Namrstio se, ali je samo klimnuo glavom i krenuo dalje. "Sta je hteo?", zabrundao je Vampir kada smo se odvojili od njega.
   Vukic je pogledao u njega pa u mene. "Trebala bi da pokrijes kosu, ako idemo u selo, lepotice. Ovde u gradu nije tako, ali po selima..."
   Zabezeknuto sam ga pogledala. "Da obucem dimije? Ne dolazi u obzir.", zarezala sam.
   Vampir je zastao i pogledao me. "Hajde, malena moja, znas da moras, ne zelim da rizikujemo nista. Molim te.", tiho je rekao.
   Gledala sam u te prelepe zelene oci koje su me gledale sa ljubavi i zabrinutoscu. Klimnula sam glavom. "Dobro, lepotane. Znas da cu za tebe sve da uradim.", nezno sam prosaputala.
   Nezno me je pomazio po obrazu. "Prepametna moja devojcica. Hajde, mila moja, idemo onda da kupimo to.", promrmljao je i uzeo me za ruku.
   Cula sam Vukica kako mumla nesto sebi u bradu. Pogledala sam u Ivana. "Sta mumla ovaj?", tiho sam prosistala.
   Tiho se nasmejao. "Kaze da je komandant srecan gad.", prosaputao je.
   Nasmejala sam se. "Budala, nema pojma koliko je i sam isti.", progundjala sam,
   Marko je klimnuo. "Vala bas.", promrmljao je.
   Dosli smo do prodavnice i Vukic me pogledao. "Ucicemo nas dvoje, cekajte nas ovde."
   Vampir je odmahnuo glavom. "Ucicu i ja sa vama.", promrmljao je.
   Vukic je prevrnuo ocima. "Necu je pojesti unutra, Milose.", progundjao je, ali smo svi troje usli. Nesto je rekao prodavacici, ona je kliumnula glavom i povela nas ka nekom rafu. Pokazala je Vukicu i on je pogledao u Vampira. Vampir je uzeo jednu crvenu i pruzio mi je. Otisla sam u kabinu, navukla je preko trenetke i izasla napolje. Nacerio mi se, platio i poveo me van. Cim smo izasli privukao me sebi. "Kako uspes i u tome da izgledas tako sexy? Tvoj donji lepotan ce da probije trenerku dok zavrsimo sve.", prosaputao je.
   Nacerila sam mu se. "Ako bude prilike mozemo to i ispraviti negde usput.", promrmljala sam.
   Ostro je uzdahnuo. "Necemo, malena moja. Previse je opasno ovde.", nezno je rekao i poljubio me u slepoocnicu.
   Uskoro smo bili na taxi stanici. Vukic je dogovorio dva taksija sa vozacima i u roku od pet minuta bili smo na putu van grada. Vampir me je drzao cvrsto za ruku i nezno je mazio palcem. Uzivala sam u tom neznom dodiru i pogledala ga. "Nisam primetila da je ikome cudno ovde sto zena ide sama sa toliko muskaraca.", prosaputala sam mu na uvo misleci na to kako su oni ipak malo konzervativnija zemlja od nas.
   "Ovde po pravilu, zena ne moze da izadje bez muske pratnje uz sebe. Predpostavljaju da sam ti ja muz, a ovo rodjaci.", uzvratio mi je sapatom.
   Klimnula sam glavom jedva se suzdrzavajuci da ne prevrnem ocima. "Primitivizam.", promrmljala sam,
   Slegnuo je ramenima. "Jeste, malena, ali je tako."
   Pola sata kasnije taksista je stao i pogledao u Vukica. On mu je nesto rekao, na sta se taksista namrstio, ali je ipak na kraju klimnuo glavom kada mu je Vukic rekao jos par reci. Pokazao nam je da izadjemo iz taksija. "Sta je bilo?", Vampir ga je tiho upitao kada smo se nasli van.
   "Nece nas cekati ovde, docice za tri sata po nas. Veceras necemo nista pokusavati. Sutra cemo uzeti dzipove iz renta cara i vratiti se sa planom koji cemo skovati nocas.", progundjao je.
   Sleksandar je zestoko odmahnuo glavom. "Ne moztemo dozvoliti da provede jos jednu noc sa tim tipom..."
   Vampir je klimnuo. "Moramo, Aleksandre. Mrtvi joj nista ne mozemo pomoci.", nezno je rekao.
   "Komandante..."
   "Braco, Vampir i Vukic su u pravu. Hajde da krenemo i obidjemo ovo prokleto selo.", tiho sam promrmljala.
   Uzdahnuo je, i iako se nije slagao sa tim, klimnuo glavom. "U redu.", progundjao je.
   Vec na samom pocetku sela dalo se primetiti da je selo veoma siromasno, nije bilo asfalta, put je bio pun kaljuge i uzasno je smrdelo. "Jebote, ko ovde moze da zivi?", zacvilela sam kada sam ugazila u nesto za sta bih rekla da je kravlja balega.
   Ivan se zacerekao. "A da vidis sto su im koze lepe.", promrmljao je cerekajuci se.
   Vampir ga je prostrelio pogledom. "Zacepi, Ivane.", zarezao je.
   Znala sam da mi je pametnije da cutim. Iako me je uzasno zanimalo kakva je to fora sa njihovim kozama. Ivan se uozbiljio i klimnuo glavom. Kuce su bile male, stare i sa oronulim fasadama. Delovalo je kao da u selu nema zive duse. Jedino sto je odavalo da tu i dalje ima ljudi bio je prostrt ves na terasama. "Kako cemo da znamo koja je njihova kuca?", zakreketala sam jer su sve bile iste.
   "Hm, nesto mi je palo na pamet, ali je isuvise rizicno.", Vanja je rekao i pogledao u Vampira.
   Izvio je obrvu. "Govori."
   "Vukic moze pitati u prvoj kuci za njih, ti i sestrica bi mogli uci unutra. Mala se moze predstaviti kao Mirsadina drugarica udata za muslimana, tj tebe.", promrmljao je.
   Klimnula sam. "Sve je to lepo, ali imamo problem. Vampir ne zna albanski.", promrmljala sam.
   "Ne mora ni da zna. Krenuli ste za Grcku i njeni roditelji su vam rekli gde se nalazi, da bi svratili da cestitate."
   Vampir ih je sve obuhvatio pogledom. "Sta mislite, momci?"
   Vukice je slegnuo ramenima. "Nije lose.", promrmljao je.
   "Iskreno, plan je dobar, ali mi se uopste ne svidja da uvlacimo malu u to.", Jokic je progundjao.
   Prevrnula sam ocima. "Sta ti je, Jokicu. Idemo da cestitamo. Cisto da proverimo raspored i sve ostalo.", progundjala sam.
   Aleksandar me je pogledao. "Mala, ne zelim da se zbog toga nadjes u neprilici. Ako..."
   Nasmesila sam mu se, pridigla se na prste i poljubila ga u obraz. "Nemoj da brines, Aleksandre. Moj Vampir nece dozvoliti da mi se ista desi.", nezno sam rekla.
   Vukic je klimnuo. "Znaci krecemo u akciju?"
   Marko i Nenad su slozno odmahnuli glavama. "Ne, ne krecemo. Plan nije razradjen i..."
   "Tacno tako. Necemo dozvoliti da se..."
   "Nema sta da se razradjuje. Krecemo.", Vampir ih je prekinuo.
   Vukic je klimnuo i otsetao do najblize kuce. "Komandante, mala..."
   Vampir je podigao ruku i ucutkao ih dok smo gledali kako Vukic prica sa nekom starom babom. "Ona je moja zena, Ivane, budi siguran da joj nece faliti ni dlaka sa glave.", nadmeno je rekao.
   Ivan je pocrveneo. "Izvini, komandante.", Ivan je posramljeno rekao.
   Privila sam se uz njegovo telo i nezno ga poljubila u rame. "Smiri se, lepotane, nije Ivan nista lose mislio.", tiho sam rekla.
   Nasmesio se i nezno me pomazio po obrazu. "Znam, sreco moja, samo sam malo nervozan. Ni meni nije po volji da te uvodim tamo.", prosaputao je.
   "Slusajte me ovamo, Mila, ti se zoves Ajla, Milose ti si Abaz, ja cu biti Amir.", progundjao je Vukic.
   Vampir je odmahnuo glavom. "Neces, ti ostajes ovde da pazis na ove mamlaze, Vukicu."
   "Ali ti ne znas..."
   Vampir je ponovo odmahnuo. "To nema veze, Mirsada je tamo.", promrmljao je.
   Klimnuo je. "Sta da radimo?"
   "Nista, kada dodje taksi jedan ostavite za nas, ako slucajno ne izadjemo pre. Vukicu, pazi da ne naprave neku glupost.", mrko je rekao i povukao me za sobom ka kuci na koju je baba pokazala Vukicu. Pogledao me. "Nemoj da se plasis, bice sve ok.", nezno je rekao kada je osetio moju napetost.
   Pokucali smo na vrata i sacekali. Otvorio ih je neki muskarac srednjih godina. "Dobar dan, mi smo iz Srbije. Moja supruga Ajla je Mirsadina drugarica i njeni roditelji su nam rekli vasu adresu posto smo u prolazu da svratimo i cestitamo vam.", Vampir je smireno rekao.
   Covek me je pogledao i odmerio od glave do pete. "Naravno. Udjite.", rekao je na losem srpskom sto je mene iznenadilo.
   Usli smo u malu prostoriju gde je jedini namestaj bio sto sa cetiri stolice, stari, ishabani tepih i vitrina sa nekim posudjem. Jadna Mirsada gde su je to poslali, mucenicki sam pomislila. "Zeno, dodji stigli su nam gosti.", zabrundao je.
   Mirsada je izasla uz neke prostorije, bila je bleda, ispijena i ocigledno nervozna. Rasirila je oci u neverici kada me je videla. Potrcala sam ka njoj i jako je zagrlila. "Zovem se Ajla,da znas. Vampir je Abaz.", prosaputala sam joj na uvo, a onda na glas rekla: "Cestitam, drugarice. Neka ti Alah podari srecu i zdravlje."
   "Hvala, Ajla. Odkud vi ovde?"
   Pogledala sam u Vampira. "Idemo za Grcku. Dosli smo samo da vam pozilemo zdravlje i srecu, pa nastavljamo dalje."
   "Ja sam Dzemil, Mirsadin muz."
   Vampir je klimnuo i prihvatio ispruzenu ruku. "Abaz,."
   "Sedite, zeno idi i skuvaj kafu i donesi posluzenje.", strogo je rekao jadnoj Mirsadi, a ja sam pomislila koja razlika izmedju tog muskarca i mog Vampira. Sela sam kraj njega na stolci i smerno gledala u sto. "Pa, zasto idete u Grcku?", ljubazno je upitao Vampira.
   Vampir je duboko uzdahnuo. "Idemo u potragu za boljim zivotom. Na zalost, tamo za nas nema zivota. Resio sam da moja deca nece ziveti pod tom tiranijom i bezboznitvom. Iz Grcke cemo najverovatnije dalje, na Bliski istok."
   Dzemil je klimnuo glavom. "Razumem, ovde je veoma tezak zivota, da bih vam preporucio da ostanete ovde. Ali makar ne trpimo ponizenje i tiraniju. Ja sam rodjen i odrastao tamo, vratio sam se ovde pre par godina.  Ovde ste svojim autom?"
   Vampir je odmahnuo glavom. "Nismo, na zalost sve smo morali da ostavimo tamo. Peske smo do granice, a dalje autobusom." Mirsada je donela kafu i posluzenje pa sela do svog muza. "Ovde smo dosli taksijem, pa cemo kad se vratimo u grad potraziti neki hotel."
   Covek je energicno odmahnuo glavom. "Ni slucajno. Dosli ste da nam pozelite sve najbolje, i ovde cete ostati da spavate. Necete se vuci po nekim hotelima."
   Dobro, bilo me je na trenutak sramota, ali sam znala da ne se ta prilika ne odbija. Pogledala sam u Vampira. "Naravno, Dzemile. Hvala ti. Zeno, idi i reci vozacu da ide. Neka dodje sutra oko pola tri po nas.", nadmeno mi je rekao.
   Doslo mi je da prasnem u smeh zbog njegovog stava, ali sam ipak samo smerno klimnula glavom i pohitala ka vratima. Cim sam izasla, pogledala sam oko sebe i pozurila do Vukica i momaka koji su nas cekali zaklonjeni u nekom sumarku. "Momci, idite u hotel. Vampir i ja cemo ostati ovde da prenocimo. Sutra u pola dva budite ovde.", promrmljala sam.
   Aleksandar je odmahnuo glavom. "Ne ostavljamo vas ovde."
   Nemo sam potrazila Vukicevu pomoc. "Momci, to je naredjenje vaseg komandanta. Moje je kao vaseg nnadredjenog da vas nateram da to uradite. Lepotice, kakva je situacija tamo?"
   Slegnula sam ramenima. "Nije strasno, ne cini se kao los covek. Idite i ne brinite za nas.", nezno sam rekla.
   Svaki od njih me je nezno zagrlio i poljubio u teme. "Cuvajte se, sestrice.", Vanja je zabrinuto rekao.
   Nasmesila sam mu se i jako ga zagrlila. "Ne brini, braco. Sve ce biti dobro.", nezno sam rekla.
   Klimnuo je i oni su otisli, a ja sam se vratila u kucu. "Rekla sam mu.", promrmljala sam.
   Vampir mi se osmehnuo. "U redu. Sedi."
   Doslo mi je da ga zadavim na mestu zbog te psece naredbe, ali sam samo ipak poslusno sela. "Mirsada mi je sada rekla da ste zajedno isle u skolu?"
   Klimnula sam glavom. "Da, gospodine.", tiho sam rekla.
   Klimnuo je. "Pa su roditelji resili da te udaju?"
   Vampir se umesao. "Bila mi je obecana jos kao sasvim mala, na kraju sam im rekao ili ce je udati, ili da trazim dalje, meni je vreme da imam decu.", nadmeno je rekao.
   Doslo mi je da vristim od smeha, ali sam se ipak suzdrzala. "Kako se osecas, Ajla? Da li si se umorila na putu?", Mirsada je zabrinuto upitala.
   Nasmesila sam joj se i odmahnula glavom. "Nisam, Mirsada. Moj muz stvarno mnogo vodi racuna o meni i nasoj deci.", ponosno sam rekla. Nisam mogla da se setim imena koje mu je Vukic namenio. Zacvilela sam u sebi od muke.
   "Znam, Ajla.", promrmljala je.
   Neko je pokucao na vrata i ja sam se ukocila. Molila sam se da je Vukic uspeo da odvuce momke i da nijednom od tih mamlaza nije palo na pamet da dodje. Lagano sam se okrenula i videla pokrivenu mladu zenu i nekog muskarca Vampirovih godina. "Zeno, idite vi tamo, mi cemo ostati ovde.", rekao je Mirsadi.
   Panicno sam pogledala u Vampira. Nisam zelela da se odvajam od njega. Shvatio je. "Gde idu?", zabrundao je.
   "Tu, u sobu.", Dzemil je mirno rekao.
   Vampir me je pogledao i nezno me pomazio spoljasnjom stranom prstiju po obrazu. "Idi slobodno.", tiho je rekao.
   Klimnula sam i posla za Mirsadom i tom zenom u sobu. Cim smo usli shvatila sam da u toj sobi nema kreveta vec se jos uvek nalaze slamarice. Ocima sam pokazala Mirsadi na zenu koja je sela u jednom uglu. Koliko sam mogla da procenim, bila je nasih godina. "Ne govori nas. Niko u ovom prokletom selu ne govori.", ogorceno je rekla.
   Klimnula sam. "Momci su ovde, Vukic ih je odveo nazad u Tiranu. Pred tvojim muzem smo rekli u pola tri, ali ce po nas doci u pola dva.Zavukla sam ruku ispod dimija i izvadila upaljac i cigarete. Otvorila sam prozor i stala sa cigaretom na prozor. "Kako je bilo sinoc?", nezno sam upitala.
   U ocima su joj se nakupile suze. "Nije bio grub, ali je bolelo.  Jel to uvek..."
   Nasmesila sam joj se i odmahnula glavom. "Ne, Mirsada. Videces.", nezno sam rekla.
   Uzdahnula je. "Niste trebali dolaziti. Aleksandar..."
   "I on je tu, boli ga ona stvar za to sto nisi nevina, Maki. Kada te vratimo u Srbiju pomocu majora i njegovih veza cemo dobiti razvod.", promrmljala sam,
   "Sta ako sam sinoc..."
   "Nista, rodices.", hladno sam rekla. "To dete nije ni za sta krivo, a verujem da bi ga aleksandar prihvatio kao svoje. Kada se sve ono desilo, kada sam dobila prvi put, rekla sam Vampiru da mi je drago sto sam dobila, jer nikada ne bih bila sigurna da li je to dete njegovo ili od onog skota. Znas li sta mi je rekao, Maki?", tiho sam upitala.
   Odmahnula je glavom. "Sta?"
   Setila sam se toga, njegovih reci i ogromne ljubavi u ocima. "Da bi to dete svakako bilo njegovo. Nase. Ja sam njegova.", prosaputala sam.
   Nasmesila se. "Koliko sam pogreila onda u vezi njega i tih momaka.", prosaputala je.
   Odmahnula sam glavom. "Nije to vise vazno, Maki. Sada je najbitnije da te izvucemo odavde bez i jednog incidenta.", prosaputala sam. "Nego, Maki, ovaj, gde cemo Vampir i ja spavati?". promucala sam.
   Pokazala je na slamaricu. "Slusaj me, da ti odmah kazem, ovde zene spavaju u dimijama. Bar mi je tako Dzemal rekao kada je pobacao sve moje spavacice. Usput, nemamo wc.", procvilela je.
   Zabezeknuto sam je pogledala. "Nema wc-a? Zaboga, pa gde cu u wc?"
   Nasmejala se. "Ima poljski iza kuce."
   Napravila sam gadljivu grimasu. "Znaci zato ovde toliko smrdi. Dobro, izdrzacemo nocas.", progundjala sam. "A gde cete vas dvoje spavati?", palo mi je na pamet da nisam videla nikakav kauc niti ista u dnevnoj.
   "Ovde, Mila.", prosaputala je i pokazala na slamaricu gde je sedela.
   Pocrvenela sam do korena kose. "Ok.", promrmljala sam.
   Negde oko deset sati su covek i zena otisli i ja sam iscrpljeno sela na stolicu kraj Vampira. "Jesi li dobro?", zabrinuto me upitao.
   Klimnula sam. "Samo sam umorna, muzu.", promrmljala sam.
   Mitrsada me je pogledala. "Hajde onda da lezemo.", promrmljala je.
   Smestili smo se na slamaricu i Vampir me je povukao skroz uz sebe. "Jesi li dobro?", prosaputao je i protrljao nos o moj.
   Klimnula sam. "Jesam, samo je ovde mnogo zima, Vampiru. I nezgodno mi je da spavam u ovome.", promrmljala sam.
   "Znam, ljubavi. Istrpi veceras, sutra uvece smo u nasoj kuci, sreco moja.", tiho je rekao.
   "Volim nasu kucu, Vampiru.", prosaputala sam na rubu suza.
   "Hej, malena moja, nemoj da places. Sta ti je?"
   Slegnula sam ramenima. "Nemam pojma, necu da se ponovo onako rasplacem, ne brini.", umiljato sam rekla zavlaceci glavu u taj mocan vrat.
   "Volim te, malena moja, hajde sad, spavaj.", nezno je rekao.
   Klimnula sam glavom. "Obozavam te, mili moj.", prosaputala sam, ugnjezdrila se u njegovim sigurnim rukama i zaspala.

субота, 14. мај 2016.

Ljubav i strah 187

   Osecam njegovu neznu ruku na mom stomaku i otvaram oci. Pogled mu luta po mojim grudima i stomaku, a nezan osmeh mu je na usnama. "Vi ste najzeljenija deca na svetu. Vasa mama i ja smo jedva cekali da budete tu.", saputao je milujuci mi stomak.
   Poljubila sam ga u vrat i on je spustio glavu na moju. "Dobro jutro, lepotane.", promrmljala sam mu u vrat.
   Jako me je privio uz sebe. "Dobro jutro, malena moja. Kako se osecas?", nezno me je upitao.
   Nasmesila sam se. "Odlicno, mili moj. Kraj tebe uvek.", umiljato sam promrmljala.
   Nasmejao se. "Volim kad to kazes.", promrmljao je i strastveno me poljubio. Uzvratila sam mu i privila se uz njega kada mi je zazvonio telefon. "Kasnije.", progundjao je i nastavio da me ljubi. Spustao se usnama niz moj vrat, a kada je dosao do mojih grudi, spustio je poljubac na obe, a onda jednu grubo zasisao dok je drugu lagano stipkao prstima. Cvilela sam i stenjala izvijajuci se ka njegovim magicnim prstima i usnama. Telefon je uporno zvoniuo, ali nisam obracala paznju na njega, jedino sto sam mogla bilo je da osecam. Da osecam samo mog Vampira i njegove dodire. Sad se vec lagano spustao niz moj stomak obasipajuci ga neznim, laganim poput leptirovih krila poljubcima. A onda je dosao do ne, nezno nosem presao i ja sam tiho kriknula zbog tog dodira. Cula sam kada se zasmejao, a onda navalio da je lize, sisa kliktoris i ubacuje jezik unutra. Vrlo brzo sam vrisnula i dozivela razarajuci vrhunac. Nadvio se nad mene, ocarano me pogledao, a onda ga grubo nabio u mene. Nastavio je da me ljubi, gleda u oci i nabija se neverovatnom snagom u mene. Jedva sam disala, jos uvek sam drhtala od prvog vrhunca, a on me je vec vodio ka drugom. "Hajde, malena, jos jednom.", promucao je, promesao kukovima, izvukao ga skoro do kraja, a onda se krubo nabio. Vrisnula sam, izvila se i onesvestila se od inteziteta orgazma. Osetila sam kada se nabio duboko u mene svrsavajuci, cula sam njegov krik i osetila tu prelepu tezinu na sebi, ali nisam mogla da otvorim oci. Kada sam dosla k' sebi lezala sam ispruzena preko njega dok me je nezno gledao. "Jesi li dobro, sreco moja?", tiho je upitao.
   Nasmesila sam se. Jos uvek sam bila malaksala. "Jesam, lepotane.Neko me je zvao malopre.", promrmljala sam.
   Klimnuo je. "Neki nepoznat broj. Iz inostranstva, ako ne gresim iz Albanije.", promrmljao je.
   Namrstila sam se. "Ne poznajem nikoga tamo."
   Slegnuo je ramenima. "Ne verujem da je pogresan broj, sreco moja."
   Taman sam krenula da mu odgovorim kada je telefon ponovo zazvonio. "Javi se ti.", promrmljala sam.
   Klimnuo je, uzeo moj telefon i javio se pa ukljucio zvucnik. "Molim?", zabrundao je.
   "Milose, jel Mila tu?", cula sam Mirsadin uplakan glas.
   "Tu sam, Miki. Sta se dogadja? Zasto places?", zabrinuto sam upitala.
   "Mila, moji su saznali prekljuce za Aleksandra. Istog trenutka su me udali za onog kog su mi bili odredili jos kao maloj. U Albaniji sam. Reci Aleksandru da mi je zao.", progrcala je.
   Naglo sam ustala i zaradila mrk Vampirov pogled. Skruseno sam mu se osmehnula. "Polako, Mirsada. Resicemo sve, samo da..."
   "Ne mozes nista da resis, Mila. Vec sa, vec je... Zaboga, ne mozes nista da resis. Bilo je tako ponizavajuce, nazvali su me njegovom kurvom, vodili me kod lekara da provere da li sam jos nevina i kada su videli da jesam, odmah su pozvali njega i udali me.", grcala je.
   Pobesnela sam. "Resicemo, Mirsada. Sve cemo resiti. Znas li koji je grad?"
   "Tirana, ali..."
   "Vidimo se.", prmrmljala sam i Vampir je spustio slusalicu.
   "Malena, icicemo nas sestorica, Vukic nek ostane sa tobom i..."
   "Vampiru, volela bih i ja da idem.", prosaputala sam.
   Uzdahnuo je i klimnuo. "Obuci se i zovi Aleksandra neka iskupi momke. Ja cu nam rezervisati karte za avion. Neces u petom mesecu putovati dzipom do tirane.", progundjao je.
   Nasmejala sam se i slatko ga poljubila u grudi. "Tii si sva moja sreca.", umiljato sam zaprela.
   Nasmejao se i na trenutak me jako stegao. "Znam, sreco moja. Kao i ti moja. Hajde sad, zovi Aleksandra."
   Klimnula sam i ustala sa njega da uzmem stvari iz ormana. Usput sam okrenula Aleksandra. "Kazi, sestrice?"
   "Aleksandre, iskupi momke i za petnaest minuta da ste se nasli ispred nase kuce.", progundjala sam.
   "U uniformama?"
   Iskolacila sam oci. "Ni slucajno, hocete da nas pobiju tamo?", zakreketala sam.
   "Gde?", zbunjeno je upitao.
   "Samo se dovucite ovamo. Pricacu kad dodjete.", progundjala sam i spustila slualicu.
   "Za dva sata polece avion. cim dodju krecemo na aerodrom.", Vampir je promrmljao.
   Uzdahnula sam i pogledala ga dok se oblacio. "Mislis da cemo nesto moci da uradimo?", zarinuto sam upitala.
   "Nemam pojma, zivote moj. Ne mogu da ti nista obecam.", tiho je rekao.
   Klimnula sam. "Razumem. Vampiru, sta ako je nocas..."
   Uzdahnuo je. "Malena, hajde da brinemo o jednom po jednom problemu, vazi?", nezno je upitao.
   Pocrvenela sam. "U pravu si. U dvadeset i prvom veku ugovoren brak?", zabezeknuto sam zakreketala.
   Nasmejao se. "To se kod njih desava, sreco moja. Tradicija."
   Prevrnula sam ocima. "Jebala ih takva tradicija. Jebote, nista mi ne pada na pamet kako cemo je izvuci odatle.", zacvilela sam.
    "Tesko je, ali ne i nemoguce. Videcemo.", promrmljao je, podigao me na sebe i ja sam ga jako zagrlila.
   "Kako god, nesto se mora smisliti. Ziva sreca pa je subota.", promrmljala sam.
   Vampir se nasmejao. "I da nije, pustio bi nas major."
   Klimnula sam. "Znam, ali, duso moja, mnogo izostajemo vec sa posla.", progundjala sam.
   Taman je krenuo da mi odgovori kada je telefon zazvonio. "Halo, tajko?"
   "Sta radis, kceri? Hocete da dodjete popodne na rucak?"
   Odmahnula sam glavom. "Ne mozemo, tajko. Idemo za Tiranu.", progundjala sam dok je Vampir sa mnom u narucju stavljao kafu.
   "Gde bre idete? Kog djavola trazite tamo?", zakrestao je.
   Nasmejala sam se. "Novi rat, dosta je bilo mira.", rekla sam guseci se od smeha.
   Zarezao je. "Mila..."
   "Dobro, dobro. Mirsadu su juce udali za nekog kome su je obecali jos dok je bila mala. E pa mi idemo da je vratimo.", promrmljala sam.
   Tata je iznervirano uzdahnuo. "To je tvoja ideja, zar ne? Slusaj, Mila, ne mozes samo da isteras svoje, rekao sam ti i upozorio sam te da se ne mesas u to, oni nisu kao ja i...."
   Prevrnula sam ocima. "Znam, tata, ali ne mozemo dozvoliti..."
   Vampir mi je uzeo telefon iz ruke. "Igore, ne brinite nista, ja sam sa njom, a ici ce i cela ekipa momaka. Znam, ali znate kakva je, a sada ne sme da se sikira. To nije dobro ni za nju ni za nasu decicu. Znam, Igore, ali probacemo. U redu, dovidjenja.", promrmljao je.
   "Sta ti je rekao?"
   "Da se cuvamo. Slusaj me, lutko moja, od mene se neces odvojiti ni na minut, jasno?", strogo je upitao.
   Klimnula sam glavom. "Znas da necu, lepotane.", nezno sam rekla.
   Nasmesio se i nezno me pomazio po usnici. "Znam. Volim te, ljubav.", tiho je rekao.
   Ozareno sam mu se nasmesila. "Obozavam te.", prosaputala sam.
   Lagano me je poljubio, a ond apoceo da produbljava poljubac i da isturuje kukove ka meni kada je neko pozvonio na vrata. "Posle.", promrmljao je i ja sam ustala iz njegovih krila i posla da otvorim.
   "Gde idemo, lepotice?", Vukic je zabrundao cim sam otvorila vrata.
   Nasmejala sam se. "U Albaniju.", rekla sam cerekajuci se.
   "Hotel "Albanija"?"
   "Ne, Marko, idemo u Tiranu, u Albaniju.", progundjala sam.
   "Zasto?", upitao je Nenad.
   "Upadajte, mamlazi jedni. Zena mi stoji na vratima po ovoj zimi.", Vampir je zarezao.
   Prasnuli su u smeh i usli unutra, "Sta cemo u Tirani, komandante?", Vanja ga je zbunjeno upitao.
   Uzdahnuo je. "Kako je krenulo, da zaratimo sa njima. Hajde, upadajte pa cemo uz kafu. Uskoro moramo na aerodrom.", promrmljao je.
   Prisla sam sporetu da stavim kafu, ali me je uhvatio oko struka i smestio na stolicu. "Ja cu, moras da odmaras.", nezno je rekao.
   "A sta je radila od jutros?", Jokic je zbunjeno upitao.
   "Nista, malopre smo ustali.", promrmljala sam.
   "Pa od cega onda odmaras?"
   "Od kreveta, Jokicu.", zagraktao je Ivan.
   Prevrnula sam ocima. "Dosta je momci. Imamo pametnija posla.", Vampir je progundjao stavljajuci kafu ispred njih. Podigao me sa stolice, seo pa me namestio u svojim krilima. "Aleksandre, idemo u Albaniju zbog Mirsade.", promrmljao je.
   Aleksandar ga je zbunjeno pogledao. "Zasto zbog nje?"
   "Udali su je, Aleksandre. Juce.", prosaputala sam.
   Zabezezknuto me je pogledao. "Kako to mislis udali su je?"
   "Lepo, za nekog za kog je bila obecanja kao mala. Saznali su za vasu vezu i po kratkom postupku je udali. U stvari, ne bas po kratkom. Prvo su je vodili kod lekara da vide da li je nevina. Nije mi samo jasno zasto me nije ranije zvala. Rekla mi je da ti kazem da joj je zao, ali necemo sad da odustanemo.", verglala sam nervozno.
   Vampir je poceo da me mazi po ledjima. "Polako, sreco moja, ne smes da se nerviras.", nezno je rekao, a onda pogledao u Aleksandra. "Nikola ce naci gde je tacno, videcemo sta mozemo da uradimo, ali Aleksandre i sam znaas da, pa ovaj..."
   "Da od toga nema nista?", smrknuto je upitao.
   Vampir je odmahnuo glavom. "Nisam na to mislio, znas da cemo dati sve od sebe.", promrmljao je i pocrveneo.
   Aleksandar je izvio obrvu. "Nego?"
   "Imala je prvu bracnu noc.", promucala sam.
   Uzdahnuo je. "Razumem.", prosaputao je.
   "Aleksandre..."
   Podigao je ruku. "Znas da mi to nije vazno, mala. Idemo po nju.", promrmljao je.
   Siroko sam mu se osmehnula. "I ne vracamo se bez nje.", arogantno sam rekla.
   Uzvratio mi je osmeh. "Ne vracamo se. Krecemo li?"
   "Krecemo.", Vampir je promrmljao.
   Pogledala sam u vukica. "Javi Mariji da danas ne znas kad ces i..."
   Odmahnuo je. "Kopd njenih je.", mrgodno je rekao.
   Potapsala sam ga po ramenu. "Sredice se sve to.", prosaputala sam.
   Nasmesio mi se i poljubio me u teme. "Milose, jesi li zvao Nikolu?"
   Vampuir je klimnuo. "Jesam, ubrzo ce nam javiti lokaciju gde je tacno. Ici ce brze jer je zvala sa fiksong.", promrmljao je.
    Uzdahnula sam. "Valjda cemo uspeti.", prosaputala sam kada smo se smestili u nas dzip. Momci su krenuli drugim dzipovima.
   Vampir me je uhvatio za ruku i jako je stegao. "I ja se nadam, mila moja. Znam da bih za tebe, onda, zapalio celu Makedoniju. Ne bih dozvolio da te ista odvoji od mene.", tiho je rekao.
   Nasmesila sam mu se. "Znam, mili moj. Da nisi dosao po mene, ubila bi me tuga. Ne bih prezivela.", prosaputala sam i jace mu stegla ruku.
   Odmahnuo je glavom. "Nikada to ne bih dozvolio. Malena, onog trenutka kad si mi priipala, tog trenutka si zapecatila nase sudbine. Ti si moja.", pomalo je zarezao.
   Nasmesila sam se. "Samo tvoja.", prosaputala sam.
   Ubrzo smo bili na aerodromu, cekirali karte pa se nasli na terminalu. "Koji su to divljaci.", zarezao je Vanja dok smo cekali.
   Vampir je prevrnuo ocima. "Obuzdajte se, momci. Ionako nismo dobrodosli tamo, nadam se samo da niko nece shvatiti ko smo i usta smo.", progundjao je.
   Vukic je klimnuo glavom. "I ja se nadam. Zive glave necemo izvuci u suprotnom."
   Aleksandar me je pogledao. "Mala, trebalča bi da ostanes ovde u gradu. Nije bas najbezbednije.", nezno je rekao.
   Zestoko sam odmahnula glavom. "A sta ako se Vampiru nesto desi? Ne, ja idem uz njega i sve sto snadje njega, nek snadje i mene.", tvrdoglavo sam rekla.
   Ivan me je pogledao. "Mala, tii sad nosis..."
   Mrko sam ga pogledala. "Vampir ce zastiti mene i nasu decu. Ako se njemu desi nesto, ni meni zivot ne treba.", zarezala sam.
   Nezno me je privio uz sebe i pogledao momke. "Nece se predomisliti, pustite je na miru.", tiho je rekao.
   "Ti bi mogao da je ubedis, Milose. Daj, jebote, razmisli malo...", Jokic je poceo.
   Vampir je odmahnuo. "Ide sa mnom. Necu dozvoliti da se vratim kuci i zateknem je uplakanu. Za nju je stres podjednako riskantan sad. Ide uz mene. Sta god da bude.", tiho je rekao.
   Vukic je prevrnuo ocima. "Milose, ne mozete sada tako da razmisljate vise. Shvatam ja da se vi volite i..."
   "Rekao sam da ide!", zagrmeo je.
   Vanja je uzdahnuo. "Ostavite ih na miru. Maloj niko nece prici ni dovoljno blizu da je bolje pogleda.", progundjao je.
   Nenad je klimnuo. "Tacno tako. Samo se obuzdajte. Ima li ko nekakav plan?"
   Svi smo ko jedan odmahnuli glavom. "Super, idemo u osinje gnezdo bez plana.", progundjao je Marko.
   Vampir ga je mrko pogledao. "Nije nam prvi put."
   Klimnuo je. "Nije, komandante, ali nikada do sada nije bila tvoja trudna zena sa nama.", progundjao je,
   Prevrnula sam ocima. "Jebote, ponasate se kao da idemo kod kanibala.", progundjala sam.
   "A sta mislis, mala, da ce nas docekati rasirenih ruku i reci izvolite, vodite vi Mirsadu?", Ivan je cinicno upitao.
   Slegnula sam ramenima. "Nece sigurno, ali jebote, dizete frku ni zbog cega. Nece nas ni poklati tamo.", progundjala sam.
   "Od njih nista bolje i ne mozes da ocekujes.", promumlao je vukic sebi u bradu.
   "Dosta, Vukicu. Nemoj da je plasis. Slusaj me, malena moja, samo obuzdavaj taj jezicak i pusti nas da sredimo, vazi?", Vampir je nezno upitao.
   Klimnula sam glavom,. "Vazi, lepotane.", umiljato sam zeprela.
   Nasmesio se i slatko me poljubio. "Pametna moja devojcica.", promrmljao je.
   Uskoro smo sedeli u avionu. Vampir me je uhvatio za ruku i nezno me mazi. "Jesi li dobro, mila moja?", zabrinuto je upitao.
   Klimnula sam glavom. "dobro sam, sve dok sam uz tebe ja sam dobro.", prosaputala sam.
   Nezno me je poljubio u teme. "Znam, sreco moja. Zato sam te i poveo sa nama, mada bih iskreno vise voleo da nisam. Ne znam sta nas ceka tamo.", tiho je rekao,
   Nasmesila sam mu se. "Bice sve u redu, lepi moj.", promrmljala sam i spustila glavu na njegovo rame.
   Spustio je saku na moj obraz, duboko uzdahnuo i tiho rekao; "Nisam nikada ni predpostavio da cemo do ovde doci.", prosaputao je.
   Pogledala sam ga. "Da si znao..."
   Nasmesio se. "I da sam znao opet bih isto uradio. Jednostavno, ti si bila nesto od cega nisam mogao da odustanem.", prosaputao je.
   Nekih sat vremena kasnije izasli smo sa aerodroma u Tirani. Vampir ih je pogledao. "Uzecemo sobe u najboljem hotelu. Bicemo najsigurniji.", tiho je rekao.
   Aleksandar ga je mrko pogledao. "Ne mislis valjda da spavamo ovde?"
  Klimnuo je. "Mislim. Necemo odmah krenuti u akciju. Nemamo nikakav plan, nista, Aleksandre. Druga stvar prvo cemo da prosetamo i vidimo raspored svega."
   Vukic je klimnuo. "Pametno. Nista, onda idemo prvo da rezervisemo sobe, a onda u setnju.", promrmljao je.
   Vampir je klimnuo. "Idemo."
   Ubrzo smo se nasli ispred hotela sa pet zvezdia. "Idemo do soba, i za pola sata se nalazimo ovde.", Vampir je promrmljao.
   Ivan se zacerekao. "Popodnevna terapija?"
   Zbunjeno sam ga pogledala. "Kakva terapija?", upitala sam, a onda shvatila sopstvenu glupost. "Zacepi, Ivane.", zarezala sam.
   Prasnuli su u smeh. "Momci, gledacemo napolju da sto manje pricamo i privlacimo paznju. Nakon svega, ne verujem da ce im biti drago da nas cuju.", progundjao je Jokic,
   Svi su slozno zaklimali glavama i krenuli smo ka sobama. Cim smo usli unutra, Vampir me je dohvatio u narucje i strastveno poljubio. Ovila sam ruke oko njegovog vrata i uzvaracala mu istom vatrom. Na brzinu me je raspremio, skinuo sve sa sebe i nezno nas spustio na krevet. Stavio ga je na moj ulaz i nezno usao. "Znam da nismo zbog ovoga ovde, ali ne mogu da se obuzdam.", promucao je nezno se pomerajuci. Izvijala sam kukove ka njemu i tiho cvilela. "Znam, lepotane.", prormljala sam, nezno ga poljubila i jos vise izvila kukove njemu. Vodili smo ljubav polako, ali strastveno i gladno. Imadju nas, svaki put je bilo sve bolje i bolje.Valjda zato sto smo se svakim dana sve vise i vise voleli. "Volim te, volim te.", mrmljala sam dok me je orgazam tresao ispod tog mocnog tela. "Obozavam te, sreco moja.", prosaputao je, duboko se zario i svrsio. Legao je preko mene i snazno me grlio. "Znam da je trebalo da te ostavim kod kuce, ali nisam mogao.", promrmljao je.
   Nasmesila sam se. "Posla bih za tobom, Vampiru. Sta god da bude, neka nam bude zajedno.", prosaputala sam.
   Slatko mi je poljubio vrat. "Nece biti nista. Hajde, moramo da idemo sad ce i momci.", promrmljao je, ustao sa mene i na brzinu smo se obukli. "Samo obuzdaj jezik, molim te.", nezno je rekao.
   Nasmejala sam se. "Hocu, ne brini. Hajde, idemo, ljubavi.", prosaputala sam, uzela ga za ruku i krenuli smo napolje.

четвртак, 5. мај 2016.

Ljubav i strah 186

   Otvorila sam oci. Hitno mi se islo u wc, ali je moj Vampir lezao pored mene i snazno me grlio dok je spavao. Nezno sam ga poljubila u grudi i on je otvorio oci. Sanjivo me je pogledao. "Sta je bilo, sreco moja? Jos nije ni svanulo.", prormljao je.
   Nasmesila sam mu se. "Piski mi se, a ne mogu da se izvucem iz tvog stiska.", prosaputala sam.
   Slatko me je poljubio u nos i pustio me, skocila sam iz kreveta i potrcala ka kupatilu. Sa olaksanjem sam sela na wc solju kada je upao za mnom unutra. Zabezeknuto sam ga pogledala. "Koliko sam ti puta rekao da ne juris?", ljutito je upitao.
   Pocrvenela sam i spustila pogled. "Upiskila bih se da nisam potrcala, Vampiru.", tho sam promucala.
   Uzdahnuo je i cucnuo kraj mene. Nezno mi je podigao bradu palcem i zagledao mi se u oci. "Hej, devojcice, nemoj zaboga, nemoj, malena. Jesi li zvrsila?", upitao je.
   Klimnula sam, podigao me u narucje i poneo ka krevetu. "Ne zelim da te sikiram.", promucala sam kroz glasno ridanje.
   "Zaboga, devojcice moja, u redu je, malena. Nisam ljut, samo sam se uplasio..."
   Jako sam ga zaglila. "Ne volim kada se ljutis na mene.", procvilela sam.
   Nezno me je povukao za kosu i pogledao me u oci. "Nisam ljut, nemoj plakati, ubijaju me tvoje suze, malena. A jos vise bole kada sam ja njihov uzrok.", promrmljao je.
   Klimnula sam glavom, ali nisam mogla da zaustavim suze. "Zao mi je, nisam zelela da te sikiram.", zajecala sam.
   Pocela je da ga hvata panika. "Jebote, malena sta ti je? Nisi nista lose uradila, smiri se molim te.", uspaniceno je rekao. Nisam mogla, jednostavno iz nekog razloga nisam mogla da prestanem da placem. "Zvacu Filipa.", promrljao je, dohvatio telefon i okrenuo Filipa.
   "Halo?", zacuo se pospan glas.
   "Filipe, imam problem. Moja devojcica place i ne mogu da je smirim.", promumlao je.
   "Zoves me zato sto Mila place?", cula sam zabezeknut glas preko telefona.
   "Naravno da te zovem nikad nije ovoliko plakala. Nije dobro za nju i bebe da se sikira i..."
   Prasnuo je u smeh. "Milose, hormoni joj rade. Smirice se, covece, a ti popij nesto za smirenje.", rekao je grcajuci od smeha.
   Vampir je zarezao. "Filipe, nije nista smesno. I koji ce meni kurac lek za smirenje?", besno je upitao.
   Filip je uzdahnuo. "Milose, ona mozda place, ali ti panicis i naravno da ne mozes da je smiris. Nece joj nista biti od malo plakanja, zaboga, covece.", pomalo zivcano je rekao.
   Vampir me je pogledao i nezno mi brisao suze koje su nekontrolisano lile niz moje lice. "Dobro. Ako joj ne bude bolje, zovem te ponovo.", progundjao je i pre nego sto je Filip uspeo ista da doda spustio slusalicu. Snazno me je privio uz svoje grudi. "Nemoj, sreco moja, ti si sav moj svet. Jel te boli nesto, zivote moj?", zabrinuto je upitao.
   Odmahnula sam glavom. "Ne boli me, Vampiru. Samo..."
   Podigao mi je glavu i poceo da spusta nezne poljupce po mom licu. "Hajde, nemoj, imam jednu lepu ideju, ali cu ti reci samo ako prestanes da places.", mrmljao je.
   Njegovi poljupci i nezno mrmljanje su me smirivali pa sam lagano prestajala da placem. "Kako ideju?", promucala sam dok sam jos uvek grcala.
   Nezno mi se nasmesio. "Moze li da bude iznenadjenje?", umiljato je upitao.
   Uzvratila sam mu osmeh. "Do kada?", radoznalo sam upitala.
   Pomazio me je po usnicama. "Volim tvoj osmeh. Dok ne krenemo sa posla, moze?"
   Natmurila sam se. "To je predugo, Vampiru.", procvilela sam.
   Odmahnuo je glavom. "U redu, smiri se, nemoj ponovo da places. Mislio sam da te odvedem da vidis Vucka.", tiho je rekao.
   Odusevljeno sam zaklimala glavom i bacila mu se oko vrata. "Stvarno si najbolji na svetu. Izvini sto sam te malopre onako uplasila.", tiho sam dodala crvena od sramote.
   Nezno me je povukao za kosu. "Nemoj, ja sam kriv, trebalo je da znam da si sada previse osetiljiva. Samo, bojim se, malena, za tebe, za nase malene. Vidis, ljubavi, nikada nisam bio ovako voljen, srecan i ako bi se vama nesto desilo, ja to ne bih izdrzao.", tiho je rekao.
   Gledala sam u te lepe oci, uvukla ruku u njegovu kosu i strastveno ga poljubila. "Nista nam se nece desiti, obecavam.", prosaputala sam mu na usnama, ponovo ga poljubila i oborila na krevet. "Uvek cu biti tu, sada i zauvek.", mrmljala sam dok sam se usnama spustala niz taj prelep, mocan vrat, niz grudi koje su se tesko nadimale i spustale dok mu se iz grla otimalo rezanje. Nastavila sam da se spustam nizbrdo lagano ga ljubeci i lizuci sve do mog donjeg lepotana. Nezno sam kaziprstom presla po njemu, poljubila mu glavic a onda ga uzela u usta. Uvlacila sam ga celog u usta, izvlacila ga, lizala i sisala dok je on glasno jecao i izvijao se ka mojim usnama. Ruka u mojoj kosi je postajala sve grublja. A onda se izvukao sam, grubo ga nabio i uz glasan krik svrsio. Oblizala sam ga i uspentrala se uz njega i on je ovio te svoje snazne ruke oko mene i potrazio moje usne. Halapljivo me je poljubio, lagano podvrnuo pod sebe i jos neznije usao u mene. Iz svakog njegovog dubokog i neznog prodora, iz svakog poljupca, dodira isijavala je ljubav. Uzvracala sam mu, davala sam mu sebe, sva svoja osecanja. "Volim te, Vampiru.", prodahtala sam, izvila se ka njemu i uz vrisak dozivela vrhunac. "Obozavam te, malena moja.", promucao je jos jednom se nabio u mene i pao preko mene svrsavajuci. Grlio me je, jako stezao uz sebe i nezno usnama prelazio po mom ramenu. Lagano sam mu povukla kosu i naterala ga da me pogleda. "Volim te.", rekla sam mu gledajuci ga u oci.
    Nasmesio se, prevrnuo se samnom u rukama na ledja, namestio me na sebe i cvrsto zagrlio. "I ja tebe volim, sreco moja. Nemoj vise da places, znas da ce tvoj muzic sve da ucini za tebe.", umiljato je rekao.
   Siroko sam mu se nasmesila. "Znam, lepi moj. Nemam pojma zasto sam onoliko plakala.", promrmljala sam.
   Nezno je presao tom ogromnom, a tako neznom sakom po mojim ledjima. "Zbog hormona. To je normalno, i pojma nemam zasto je mene onako uhvatila panika. Znam da je to normalno, znam da se to desava, ali valjda sam se pogubio kad sam video tolike suze, a znam da sam te povredio.", tiho je rekao.
   Nasmejala sam se i slatko mu poljubila grudi. "Nisi me povredio. Znala sam da samo brines za mene. Hajde, sreco moja. Treba da se oblacimo.", prosaputala sam.
   Klimnuo je glavom, lagano me spustio pa uzeo moju uniformu i vratio se. Nezno me je obukao, na brzinu se obukao i poneo me dole. Skuvala sam nam kafu, sela mu u krila i spustila glavu na njegovo rame. U tisini smo pili kafu i nezno se ljubili. "Treba da krenemo.", progundjao je.
   Nasmesila sam se. "Jel se to mom komandantu ne ide na posao?", upitala sam.
   Uzdahnuo je i odmahnuo glavom. "Prolupao sam, ne ide mi se na posao, ne ide mi se medju ljude, ne ide mi se nigde. Ostao bih ovde sa tobom i drzao te uz sebe do kraja svog zivota.", progundjao je,
   Nasmejala sam se i slatko ga poljubila. "I ja bih, mili moj, ali ne mozemo, moramo biti razumni.", otegla sam zadnju rec dok sam se cerekala u njegovim sigurnim rukama.
   "Mhm, pokusavam ja to, lepotice moja, samo sto mi bas i ne ide kada si ti uz mene,", gundjo je dok me je nosio ka dzipu.
   "Mogu li ostati u tvom krilu?", upitala sam i zatreptala ocima.
   Nasmejao se i odmahnuo. "Ostani, cuvacu te.", promrmljao je.
   Prasnula sam u smeh kad su ljudi iza nas poceli da trube. "Zaboga, Vampiru, ubrzaj malo. Usporavas saobracaj.", rekla sam guseci se od smeha.
   Nacerio se. "Zabole me za saobracaj, sreco moja. Moja decica i moja zenica su meni najvazniji na svetu."
   Smejala sam se kao blesava. "Ti si lud.", cerekala sam se.
   Zestoko je zaklimao glav. "Za tobom, duso moja. Stigli smo.", promrmljao je.
   Izasla sam iz auta, sacekala njega pa sa rukom u ruci krenuli ka kantini gde su svi momci bili na okupu. "Dobro jutro.", u glas smo promrmljali.
   Vukic me je zabezeknuto pogledao. "Sto su ti oci tako natecene?"
   Pocrvenela sam. "Ciniti se, Vukicu.", promrmljala sam.
   "Onda nam se svima cini, mala. Sta se desilo?", Nikola je upitao.
   Vampir me je smestio u svoja krila i mrko ga pogledao. "Plakala je.", promrmljao je.
   "Zasto, sestrice, sta se desilo?", Vanja je zabrinuto upitao.
   Jos jace sam pocrvenela. "Nista se nije desilo, Vanja.", promucala sam.
   Aleksandar se namrstio na mene. "Nemoj da nas lazes, sestrice. Sta se desilo?"
   "Nista se nije desilo, jebote.", Vampir je zabrundao.
   "Pa zasto je onda plakala?", Marko ga je sumnjicavo upitao.
   "Tako je, zasto bi mala plakala ako se nista nije desilo.", Ivan je tvrdoglavo ponovio.
   Vampir je prevrnuo ocima. "Islo joj se u wc, skocila je iz kreveta i otrcala, pa sam je pitao koliko sam joj puta rekao da ne jurca. I onda se rasplakala. Nisam mogao da je smirim.", procvileo je.
   Vukic se nacerio. "Uskoro ce poceti da se ljuti za svaku sitnicu i..."
   "Nasa sestrica se ne ljuti za svaku sitnicu, ona se na komandanta nikada nije naljutila.", zagraktao je Nenad.
   "Za sve postoji prvi put, Nenade.", progundjao je Jokic.
   "Neka se ljuti, besni, svadja samo neka ne place.", Vampir je tiiho rekao.
   Momci su zaurlali od smeha. "Komandante, to su hormoni. Ivana je naizmenicno plakala i besnela.", rekao je Nikola smejuci se.
   Vampir je uzdahnuo. "Preguracemo onda i to.", odlucno je rekao.
   Nasmejala sam se i slatko ga poljubila. "Necu ja biti takva, miliu moj. Ja imam najboljeg muza na svetu.", umiljato sam rekla na sta su Nikola i Vukic istovremeno prevrnuli ocima.
   "Samo on valja i niko vise.", progundjao je Vukic.
   Isplezila sam mu se. "Sta ces, Vukicu, ugledaj se na njega.", nacerila sam mu se.
   Ponovo je prevrnuo ociima. "Jes, da cvilim za svaku zeninu sitnicu."
   Vampir se nasmejao. "Cvilim jer imam za sta, a imas i ti i ne seri. Cvilis i ti, samo mojoj zeni nasamo.", narugao mu se.
   Vukic se nakostresio. "Ja ne cvilim, trazim savet."
   "Aha, bas.", progundjala sam.
   "Ja ne cvilim.", zarezao je okrenuo se i otisao.
   Zapanjeno sam gledala za njim. "Sta mu je?"
   Jokic je slegnuo ramenima. "Pojma nemam, dosao je sav nervozan."
   Uzdahnula sam. "Idem da vidim sta se desilo, lepi moj. Moze?", nezno sam upitala Vampira.
   Klimnuo je. "Moze sve sto zelis, mila moja."
   Nezno sam ga poljubila, ustala i krenula ka Vukicevoj kancelariji. Tiho sam usla i nasla ga kako stoji kraj prozora, pije viski i gleda. "Da nije malo rano za to?", tiho sam ga upitala.
   Slegnuo je ramenima. "Svejedno.", promrljao je.
   Prisla sam mu i pogledala ga. "Samo smo se salili, Vukicu. Sta je bilo?", tiho sam upitala.
   "Dizem ruke od svega.", progundjao je.
   Zabezeknuto sam ga pogledala. "Od cega?"
   "Svega. Ocigledno da ja ne mogu da imam normalnu vezu, jer sa mnom nesto nije kako treba.", progundjao je,
   "Ne seri, Vukicu. Ajde iz pocetka.", rekla sam.
   "Jutros am se opet posvadjao sa Marijom."
   "Zasto sad?"
   "Hoce da ide sama kod svojih. Bez mene.", promumlao je.
   Nasmejala sam se. "Vukicu, mislim da stvarno preterujes, zaboga covece."
   Mrko me je pogledao. "Znam. Jel ti Milos objasnio kako to funkcionise kod ljudi poput nas?"
   Namrstila sam se. "Vas?"
   "I on je jedna vrsta doma, mala. S' tim sto ste se vas dvoje nasli i super funkcionisete na taj nacin. Sa druge stane, Marija hoce slobodu, super joj je sto sam dom u krevetu, ali joj ne odgovara sto sam takav i van njega. Ja moram da imam kontrolu u svemu, drugacije ne znam da funkcionisem."
   Uzdahnula sam. "Vampir nije..."
   Klimnuo je glavoom. "Jeste, lepotice. Samo sto to tebi odgovara, pa nisi ni primetila."
   Slegnula sam ramenima. "I da jeste i da nije, svejedno mi je. Savrsen mi je bas takav kakav jete.", tiho sam rekla.
   Nasmesio se i nezno me pomazio po glavi. "Znam, lepotice."
   "Vukicu, ne mozes da odustanes, volis je, voli i ona tebe. Imacete bebu, jebote.", promucala sam.
   Gorko se nasmesio. "Sve to jeste, ali vise je ljuta na mene nego sto se slazemo. Ona voli slobodu, ja kontrolu."
   "A da se nadjete na sredini. Njoj je vazno da poseti sama svoje, ja to razumem, sto tebi to toliko smeta?", zbunjeno sam upitala.
   Slegnuo je ramenima. "Smeta mi, jednostavno. Nisam ni sam siguran zasto.", promrmljao je.
   Neko je pokucao na vrata i Vampir je usao unutra. "Mogu li?"
   Vukic je klimnuo. "Daj, Milose, ne seri. Sedite.", promumlao je.
   Vampir je seo i povukao mene u krila. "Opet si u svadji sa Marijom?"
   Klimnuo je. "Jesam."
   Vampir je odmahnuo glavom. "Vukicu, ja te razumem, druze, ali moras malo i ti da se obuzdas.", progundjao je.
   "Znam, ali ne mogu.", promumlao je.
   Uzdahnula sam. "Ne znam sta da ti kazem, Vukicu. U nezgodnom si polozaju, ali znam da te Marija voli i da ne treba da odustanes.", nezno sam rekla.
   "Znam, moram da razmislim sta cu i kako. Ljudi, imam puno izvestaja."
   Vampir se nasmejao i podigao se sa nmnom u rukama. "Vidimo se kasnije."
   Zabezeknuto sam pogledala u Vampira. "Jel to on nas na fin nacin izbacio upravo?"
   Zacerekao se i klimnuo glavom. "Jeste, sreco moja. Sta je sad problem?"
   Prevrnula sam ocima. "Marija hoce kod svojih sama, a Vukicu to smeta. Vampiru, ovaj, Vukic kaze da si i ti jedna vrsta doma.", promrmljala sam i pogledala ga.
   Usao je u nasu kancelariju, seo u fotelju i uzdahnuo. "Znas da jesam, ja nisam u smislu dom koji voli fizicko kaznjavanje ili nesto slicno, ali volim kontrolu. S' tim, sto nikada do sada nisam osecao ovoliku potrebu da neko bude krj mene stalno, bez obzira na sve, prijalo bi mi da se odvojim od svega. Sada bih izludeo i dva sata da ne znam sta je sa tobom, gde si i sta radis u svakom trenutku.", tiho je rekao.
    Naceril sam se. "Meni to odgovara, jer bih ja svaki trenitak svog zivota provela sa tobom.", umiljato sam zaprela.
   Nasmesio mi se i pomazio me po obrazu. "Strah me je da ce ti to jednog dna dosaditi. Da ce ti postati previse naporno to moje ponasanje. Vidis, Marija i Vukic su krace od nas zajedno, Marija ide sama kod svojih, ti, ljubavi moja, jos nijednom nisi otisla ili izasla sama bez mene."
   Klimnula sam. "Jesam, kod Bokija na odjendan, tamo su bili svi koje znam skoro ceo zivot, ali ja sam samo zelela da se vratim tebi i nasoj kuci. I ne, nece mi dosaditi, Vampiru. Ja sam rodjena samo za tebe.", nezno sam rekla.
   Nezno me poljubio. "Jesi, devojcice, samo za mene. Ti si moja, samo moja.", tiho je rekao.
   "Jesam. Vampiru, malopre si rekao Vukicu da mora da se obuzda. Da li se ti obuzdavas?", pomalo nesigurno sam upitala.
   Naslonio se na fotelju i slatko se nasmejao. "Cim smo ovde, a ne u nasoj kuci zakljucani, da, obuzdavam se. Ali se ne obuzdavam dok vodimo ljubav, ne obuzdavam se u nasem odnosu. Pokazao sam ti ko sam i sta sam, od samog pocetka. Mnogo mi je bilo vazno da me zavolis onakvog kakav jesam, ja ne znam da se kontrolis kad volim. A tebe volim vise od svega na ovom svetu.", prosaputao je.
   Jako sam ga zagrlila i nezno poljubila u vrat. "I ja tebe, bas takvog kakav jesi. Meni si savrsen, Vampiru. Za mene si poseban.Prija mi, Vampiru, to sto si posesivan, prija mi sto brines za mene, to sto pratis svaki moj korak. Jednostavno, prijas mi ti. Meni nista vise ne treba sem toga.", tiho sam rekla.
   Ususkao me u svoj snazan zagrljaj i nezno me poljubio u teme. "Znam, sreco moja. Osecam to, zivote. Obozavam te, devojcice."
   Nasmesila sam se, siroko zevnula i spustila glavu na njegovo sigurno rame. "Obozavam te, Vampiru.", prosaputala sam i sklopila oci. Zaspala sam na mestu gde sam se osecala najsigurnije na svetu, u njegovim rukama. U rukama osobe za koju sam znala da ce me cuvati od svih zla ovog sveta. U rukama onoga koji je oterao sve moje nocne more i doneo samo ljubav i srecu u moj zivot.