Ljubav i strah 4
Te veceri nazvala sam Suzi i pitala je da se nadjemo i prosetamo po nasem naselju.Naravno pristala je i odmah smo se dogovorile da dodjem oko pola osam po nju.Pozvonila sam na interfon i nakon pet minuta nas dve smo krenule u setnju.Dosle smo do mostica sa kojeg se pruzao prelep pogled na jedan deo naseg grada.Stale smo kraj ograde i ja sam zapalila cigaretu.
-"Sta se desilo sa Mariom?Kako je prosao razgovor?"
-"Nikako,Suzi,Raskinuli smo."
-"Ali zasto?Zar ga vise ne volis?"
-"Ne znam.Ne znam vise sta osecam.U svakom slucaju,optuzio me je da sam nasla nekog iz grada i da mu se zato nisam javljala prosle dve nedelje."
-"Razumem.Nemoj da se ljutis,ali ga i razumem.I ja bih pomislila da sam zamenjena da mi se decko dve nedelje ne javlja."
-"Suzi,pa valjda me je malo bolje upoznao za svo ovo vreme.Da sam nasla bilo koga drugog jasno bih mu to stavila do znanja.Nikada se ne bih igrala njegovim osecanjima."
-"Znam,draga."
U tom trenutku mi je stigla poruka.
"Devojcice,gde si?Znam da ne mozemo da se nadjemo,ali bih zeleo da te vidim."
"Evo me na zutom mosticu sa Suzi.Razgovaramo.Ako mozes prosetaj."
"Za pet minuta sam tu."
Suzi me je pogledala.
-"Taj osmeh na licu imas samo kad te Mario zove.Jel to on pokusava da se pomirite?"
Te veceri nazvala sam Suzi i pitala je da se nadjemo i prosetamo po nasem naselju.Naravno pristala je i odmah smo se dogovorile da dodjem oko pola osam po nju.Pozvonila sam na interfon i nakon pet minuta nas dve smo krenule u setnju.Dosle smo do mostica sa kojeg se pruzao prelep pogled na jedan deo naseg grada.Stale smo kraj ograde i ja sam zapalila cigaretu.
-"Sta se desilo sa Mariom?Kako je prosao razgovor?"
-"Nikako,Suzi,Raskinuli smo."
-"Ali zasto?Zar ga vise ne volis?"
-"Ne znam.Ne znam vise sta osecam.U svakom slucaju,optuzio me je da sam nasla nekog iz grada i da mu se zato nisam javljala prosle dve nedelje."
-"Razumem.Nemoj da se ljutis,ali ga i razumem.I ja bih pomislila da sam zamenjena da mi se decko dve nedelje ne javlja."
-"Suzi,pa valjda me je malo bolje upoznao za svo ovo vreme.Da sam nasla bilo koga drugog jasno bih mu to stavila do znanja.Nikada se ne bih igrala njegovim osecanjima."
-"Znam,draga."
U tom trenutku mi je stigla poruka.
"Devojcice,gde si?Znam da ne mozemo da se nadjemo,ali bih zeleo da te vidim."
"Evo me na zutom mosticu sa Suzi.Razgovaramo.Ako mozes prosetaj."
"Za pet minuta sam tu."
Suzi me je pogledala.
-"Taj osmeh na licu imas samo kad te Mario zove.Jel to on pokusava da se pomirite?"
-"Ne,Suzi.Secas li se da sam ti pricala o momku koji mi je za deset minuta razgovora pomutio pamet?"
-"Da,sta sa njim?"
-"Nekako je nasao moj broj telefona,ne znam kako.U svakom slucaju dopisujemo se poslednja tri dana."
-"Samo se dopisujete?Ima li on neke veze sa tim sto ste Mario i ti raskinuli?"
-"Za sada samo se dopisujemo.Ne,Suzi,on nema nikakve veze sa tim."
Pomislila sam kako bar za to nemam potrbu da je lazem.Vampir zaista nije imao nista sa raskidom.Ili mozda jeste?Mozda bih se vise potrudila da razgovaram sa Mariom da nije bilo nejga?
-"Dobro vece.Mozete li da mi pozajmite
upaljac?"
Okrenula sa se ka njemu i pogledala ga u oci.
-"Naravno.Izvolite."
Dok je uzimao upaljac lagano me je okrznuo prstom po ruci."Hvala."
Gledala sam ga kao hipnotisana.Sve sto se tog dana desilo izmedju nas prolazilo mi je kroz glavu.Vratio mi je upaljac i malo se udaljio od nas dve.
-"U redu.Ko je taj covek i zasto ga onako gledas?"
Suzin glas me je vratio u stvarnost.
-"Budi tisa.Cuce nas.To je Vampir."
-"Vampir?",Suzin glas je odzvanjao.
Iza sebe sam cula korake kako nam se priblizavaju.
-"Nisam znao da mlade dame poput vas veruju u vampire."
Suzi ga je zabezeknuto pogledala,a ja sam se svim silama trudila da se ne nasmejem.
-"Ja...",Suzi je pocela da zamuckuje.
-"Ja verujem u vampire",prekinula sam
je."Licno sam videla kako kod nekih ljudi
oci menjaju boju.Iz prelepo zelenih u zutu.Mislim da je to nemoguce,osim naravno,ako taj covek nije vampir."
Gledala sam ga pravo u oci i videla sam obecanje u njima.Znala sam.Naplatice mi za svaku provokaciju koju veceras budem izgovorila.Suzi je pocela da se gusi pokusavajuci da ne zaurla od smeha.A ja sam samo gledala u te oci i cekala njegov odgovor.
-"Pazi se,devojcice.Mozda te vampir ukrade.Oni vole tako lepe i slatke curice popout tebe."
Nasmejala sam se i pogledavsi ga ispod oka rekla:"Puste nade i snovi."
Njegov pogled mi je sve rekao.U tom trenutku Suzi me je povukla za ruku i rekla kako je vreme da se vratimo drustvu.Pogledala sam ga jos jednom,krisom ga pomazila po ruci i krenula za njom.
-"Ti nisi normalna.Ok lep je decko,ali je
previse mator za tebe.Ne pokusavaj nista sa njim.Gledaj i pomiri se sa Mariom."
-"Izmedju nas nema nista.Niti ja ista pokusavam sa njim.A sto se veze sa Mariom tice ja mislim da je na tu vezu stavljena tacka.Ostavio me je samu na 30 kilometara od kuce.Nisam znala ni gde cu ni kako da se vratim kuci.To mu necu oprostiti!"
-"Sta je uradio?To mi nisi rekla.Kako si se vratila kuci?"
-"Na moju srecu naisao je poznanik iz sela i povezao me."
-"U redu.Nemoj se miriti sa njim.Ali ni sa ovim nema sta da trazis.Koliko mu je uopste godina?"
-"Dvadeset i devet."
Suzi je samo odmahnula glavom.Znala sam sta to znaci.Njenu podrsku i razumevanje necu dobiti.
Jos neko vreme smo provele u setnji a onda smo se rastale i krenule svaka svojoj kuci.
Nakon vecere povukla sam se u svoju sobu i pripremila sta mi treba za sutrasnju nastavu.Nakon sto sam se istusirala legla sam u krevet i zaspala.
Primetila sam da su od kako je Vampir usao u moj zivot nocne more nestale.
Нема коментара:
Постави коментар